Svijet ljubimaca

Pseće pasmine - Pregled pasmina

Sanja - Četvrtak 04.12.2003. 9:00
Subject: Pregled pasmina
Slike i tekst preuzet sa web stranice Mario-veterina.

MOPS (Pug – Mops – Carlin)

Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo: Prije četiri stoljeća doveden je iz Kine u Nizozemsku, a s vremenom je stigao i u Englesku.
Opis: Zbog tijela i dobro razvijenih mišića težak je od 6 do 8 kg. Glava je povelika i okrugla, gubica kratka i kvadratična, na čelu duboke bore; oči ispupčene, blagog izraza; uši ovješene, mekane, baršunaste, rep svinut u stranu; noge ravne i snažne; dlaka mekana i sjajna. Boja: žuta poput kajsije, srebrna, crna, sa što crnjom maskom.
Narav: Nježan, privržen, nepovjerljiv prema strancima.
Korištenje: Oduvijek kućni pas.


Mađarski ovčar (Puli)

Matična zemlja: Madžarska
Podrijetlo: Pulija su u Madžarsku doveli nomadi podrijetlom s istoka, oko 1000. godine. Vrlo je nalik tibetanskom terijeru.
Opis: Puli je najmanji madžarski ovčarski pas, a izgleda kao smanjeni komondor. Boje je crne, crvenkasto-crne, sve nijanse sive i bijele. Najpoželjnija visina je 40 do 44 cm za mužjake, 37 do 41 cm za ženke, težina od 13 do15 kg. Tijelo je kvadratično i mišićavo; glava je okrugla, oči boje kave, pogled živahan; uši viseće; rep svinut, nevidljiv od dlaka. Dlaka je uvaljana i u pramenovima pokriva čitavo tijelo.
Narav: Dinamičan kao pastirski pas, veseo i simpatičan u obitelji. Posjeduje smisao za čuvanje pa postaje agresivan ako netko pokuša dotaći predmet njegova gospodara. Sklon je skitnji.
Korištenje: U Madžarskoj je vrlo rasprostranjen kao vodič stada. Energičan je, pažljiv, neumoran, znatiželjan. Voli vodu pa je, nekoć vjerojatno, korišten kao lovački pas u podvodnim krajevima.


Jorkširski terijer

Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo: Pasminaje stvorena prije sto godina u grofoviji Yorkshire. Rudari su trebali psa koji će po rudarskim oknima loviti štakore pa su križali skaja, malog engleskog terijera, dandie dinmont ;terijera, maltesca. Prvi jorkširski terijer s osobinama, koje predviđa današnji standard, osvanuo je na nekoj izložbi 1870. godine.
Opis: Pas dobrih proporcija,; čak i snažan; visok je 25 cm, težak 3,5 kg. Glava je mala i plosnata; gubica srednje duljine; njuška crna; zubi pravilni; oči tamne, vrlo živahne, uši oblika V, male, uspravne ili poluuspravne; rep prikraćen na polovicu i nošen u visini leđa; noge ravne s okruglim šapama i crnim noktima. Dlaka je ravna, dugačka, sjajna, svilenkasta. Boja je čeličnoplava sa zlatnim paležem na glavi, grudima i nogama. Dlaka na glavi je tako obilna da je potrebno pričvrstiti je vrpcom da bi pas bolje vidio.
Narav: Kao i svi terijeri, živahan je, poslušan, privržen gospodaru, nepovjerljiv prema strancima, nedruželjubljiv prema drugim životinjama.
Korištenje: Zbog izvanrednog simpatičnog izgleda jorkširski terijer je rasprostranjen po cijelom svijetu kao kućni pas. Još uvijek posjeduje ravu terijersku narav i divljački napada štakore; laje na najmanji zvuk i tako čuva kuću; voli prirodu, a u stanu se odlično ponaša.
Hrana:

Kratkodlaki jazavčar

Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Jazavčar je, vjerojatno, poprimio današnji oblik loveći stotinama godina u jamama. Anomaliju takozvanu “besetizam”, tj. kratkonogost, usavršio je čovjek, koji je nastojao uzgojiti što duljeg psa, a što kraćih nogu da bi bio još prikladniji za ulaženje u jame. Premda je pasmina jazavčara priznata istom krajem 19. st., njegove su prve slike stare 5000 godina,; a nađene su u grobu nekog faraona. Taj se daleki predak zvao “Teckel" pa su Nijemci zadržai i taj naziv.
Opis: Tri su varijante jazavčara: po kvaliteti dlake – kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki. ;Za svaku od te tri varijante postoje tri veličine: a) normalna do 9 kg, b) patuljasta do 4 kg i c) kunićarska do 3,5 kg. To je pas kratkih nogu, izdužen, snažan i mišićav, ponosnog držanja i inteligentnog izraza. Glava je izdužena; lubanja nešto konveksna; očni lukovi izraženi; nosni hrbat dug; čeljusti snažne, usnice zategnute; zubalo rijetko, kliještasto, najčešće škarasto; očnjaci vrlo snažni. Oči su ovalne, energičnog i prijateljskog izraza, tamne ili crno-smeđe; uši dosta dugačke, vrlo pokretne, priljubljene uz obraze. Karakteristično je ispupčenje grudne kosti i neznatno usukan trbuh. Rep je nošen u liniji leđa. Dlaka kratkodlakog jazavčara je sjajna, glatka, jednolična. Boja: jednobojni jazavčar može biti crven, crveno-žut, žut sa ili bez paleža; dvobojan: crn , smeđ ili siv, dapače i bijel uvijek s paležem; postoje i tigrasti i harlekinski, ali su u novije vrijeme zabranjeni.
Narav: Hrabar, izdržljiv, veseo, privržen, prepreden, otvoren, bez kompleksa.
Korištenje: Po podrijetlu pas jamar, još uvijek se uzgaja u lovačke svrhe jer je oštar, ima odličan glas i dobro radi na krvnom tragu. Ipak se mnogo koristi i kao kućni pas.
Hrana:

Dugodlaki jazavčar

Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Vjerojatno je ova psamina nastala križanjem kratkodlakog jazavčara jedino po mekoj, sjajnoj; i glatkoj dlaki, koja je dulja na donjem dijelu tijela, po ušima i na nogama, gdje tvori bogate rese. Lice dugodlakog jazavčara je uvijek prekriveno kratkom dlakom.
Opis: Mirniji je, blaži i manje laje od kratkodlakog jazavčara pa ga pretežno uzgajaju oni koje se ne bave lovom.
Narav: Zbog ljepote se gotovo isključivo koristi kao pas za pratnju.
Korištenje: Obilje dlake ga dobro štiti od hladnoće. Potrebno je dnevno četkanje.


Balkanski gonič

Podrijetlo: Pripada velkoj obitelji goniča, od davnine autohton u istočnoj Europi, a naročito na Balkanu.
Opis: Visina mužjaka od 46 do54 cm, ženki od 44 do 52 cm; srednja težina oko 20 kg. Pas je snažan, produljene glave, širokog čela, s naglašenim stopom. Zubalo škarasto i potpuno; oči smeđe, jasne, inteligentne; mišićava ramena i noge; šape okrugle, jakih noktiju; dlaka gusta i tvrda. Boje je lisičje-crvene ili žuto-crvene, s obimnim crnim plaštem koji seže do glave, a na sljepoočicama moraju biti okrugle crne mrlje.
Narav: Uporan, energičan, inteligentan.
Korištenje: Prikladan za svaku vrstu gonjenja, na svakom terenu i po svakom vremenu, neumoran i odličnog zvonkog glasa. Najviše se koristi za lov na zečeve, lisice i divlje svinje.

Dugodlaki bernardinac

Matična zemlja: Švicarska
Podrijetlo: Bernardinčevo podrijetlo je vrlo staro: on potječe od tibetskog mastifa, zatim od mastifa kojega su Rimljani prije 2000 godina doveli na Alpe. Ovaj se pas, već oblikovan kao današnji bernardinac, pojavljuje oko 1000. godine u Samostanu sv. Bernharda od Mentone. Fratri su, vjerojatno, starog mastifa križali s dogama i brdskim pirenejskim psima. Pažljiva i stalna selekcija dala je tog divnog psa, čiji je lik prvi puta prikazan na nekom švicarskom grbu iz 1350. godine. Njegovi podvizi i njegova popularnost kao psa za spasavanje zalutalih osoba datira negdje od 1600. godine.
Opis: To je div, krupan, mišićav, moćne glave. Najviša visina za mužjaka je 70 cm, za ženku 65 cm; težina oko 50 do 55 kg. Lubanja je široka i nešto ispupčena, čelo naborano; nosni hrbat je ravan; stop izražen; gubica duboka; gornja usnica ovješena; zubalo je snažno i potpuno; oči tamnosmeđe, srednje veličine; uši srednje veličine; vrat s podvoljkom. Dlaka je srednje duljine, ravna i lagano valovita ali nikad kovrčava. Boja dlake: crvena s bijelim mrljama, bijela s crvenim mrljama. Crvena boja može biti raznih nijansi. Česta je i crna maska.
Narav: Pas je dobar, poslušan, vjeran, miran, promišljen. Nadaren je predviđanjem atmosferskih promjena. Često mrzi male pse.
Korištenje: Kao što je dobro poznato, nekad je korišten za pronalaženje zalutalih alpinista po snježnom prijelazu Velikog sv. Bernharda. Danas je gotovo isključivo kućni pas. Ipak nije prikladan za život u stanu. Poneki primjerak se koristi za spašavanje iz lavina.
Hrana:
Napomena: Dlaka bernardinca je duga pa je treba vrlo često češljati češljem širokih zubaca i tvrdom četkom. Ako i živi u vrtu, treba duge dnevne šetnje.

Njemački bokser

Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Prva slika boksera pojavila se na nekoj flamanskoj tapiseriji; iz 17 st., ali kao plod umjetnikove fantazije, jer bokser tada nije postojao, budući da je stvoren istom 1850. godine u Munchenu križanjem mastifa, zvanog bullenbeisser i buldoga. Bullenbeisser se koristio za lov na medvjede, buldog za borbu s bikovima. Moglo se očekivati da će naslijediti krvoločnost svojih predaka, ali je pametnom selekcijom uklonjena agresivnost i ublažena fizionomija, koja nije ulijevala povjerenje. Njemačka pasmina je, dakle, nastala od engleskih pasa. Savršenost krvnih linija i moralnih osobina postiže se već 1896. godine i tada; se osniva prvi Boxer Club.
Opis: Definiran je kao pas “prekrasne ružnoće”. Glava treba veličinom odgovarati tijelu, mršava, bez bora. Donja čeljust dulja je od gornje ali se, kad su usta zatvorena, ne smiju vidjeti ni zubi donje čeljusti ni jezik. Njuška je široka i crna, nosnice širom otvorene. Uši su visoko nasađene i šiljasto prikraćene; oči tamne; vrat okrugao, snažan, mišićav, bez podvoljka; tijelo je kvadratičnog obilika. Rep se skraćuje i nošen je uspravno. Prednje noge su ravne i međusobno paralelne. Mužjak je visok od 57 do 63 cm. ženka 53 do 59. Težina je od 30 do32 kg mužjaci, 24 do 25 kg ženke.
Narav: Vrlo je dobrućudan i vjeran. Nije zlopamtilo. Privržen je, naročito djeci. Lako uči.
Korištenje: Kao službeni pas pomoćnik je policije, čuvar kuće, branitelj osoba, vodič slijepih. Prije svega je cijenjen i obljujbljen kao pas za pratnju, veseo, tolerantan, zaigran, ali nešto nepovjerljiv prema strancima. Voli dinamičan život, pa ga je potrebno često izvoditi u duge šetnje.
Hrana: Bokser troši mnogo energije pa je nezasitan. Ipak se ne smije udebljati jer bi to škodilo njegovu zdravlju i lijepom fizičkom izgledu. Dnevno treba 400 g mesa, 300 g riže ili kruha i nešti povrća.


Irski seter

Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo: Vjerojatno je strariji od engleskog setera. Zajednički im je predak španjolski ptičar.
Opis: Visina mužjaka je od 56 do 62 cm, ženke od 53 do 60 cm. Težina mužjaka je od 18 do 25 kg, ženke od 15 do 22 kg. Duljina gubice iznosi polovicu ukupne duljine glave. Nosni hrbat je ravan; njuška crna ili crnkasta; stop nije naglašen; oči su smeđe ili boje tamnog lješnjaka; uši su trokutaste, tanke, na opip fine; grudi su uske; prsni koš je dubok; rep nosi vodoravno, a obrasao je resama. Dlaka je duga, svilenasta, kratka i fina na glavi a na nogama su obilne rese. Boja dlake: mahagoni – crvena, zlatnog odsjaja, bez najmanjeg traga crne.
Narav: Energičan, ekspanzivan, samostalan. Ne podnosi strance.
Korištenje: Vrlo brz, odličnog njuha, podnosi svaku vrstu terena i klimu. Odlično radi i u močvarnim područjima. Koriste ga za; svaku vrstu lova.

Hrvatski ovčar

Matična zemlja: Hrvatska
Podrijetlo:
Opis: I mužjak i ženka su visoki od 40 do 50 cm. Glava nije velika, klinastog je oblika, duga oko 20 cm; oči bademaste, kestenjaste ili crne; pogled živahan; uši trokutaste, uspravne; rep nasađen, nisko nošen; dozvoljeno je skratiti ga na 4 cm; dlaka na leđima je duga od 7 do 14 cm, na obrazima je vrlo kratka a tako i na vanjskoj strani ušiju; boja dlake: potpuno crna, dozvoljene su vrlo male bijele mrlje na grudima.
Narav: Pažljiv, borben, s izrazitim instiktom obrane stada po svaku cijenu. Poslušan i lako odgojiv.
Korištenje: Skromnog izgleda, gotovo se isključivo koristi za čuvanje stada ovaca, svinja i goveda te imovine.
Hrana:


Engleski seter

Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo: Prvi seteri nastali su u Francuskoj u 16. st. križanjem španjolskog goniča i tadašnjeg francuskog pointera. Prenesen je u Veliku Britaniju tri stoljeća kasnije, oblikovao ga je vješt uzgajivač Edward Lawerack u današnjeg krasnog psa divne naravi.
Opis: Djeluje snažno i vitko, visok je od 65 do 69 cm, ženke od 60 do 65 cm. Duga glava s naglašenim stopom; usnice dobro razvijene, ne ovješene; njuška debela, šrioka, crna ili crnkasta; oči velike sjajne, blagog izraza, boje lješnjaka; uši ovješene, naborane; rep, lagano svinut, s resama. Dlaka treba da bude glatka, svilenasta, nikad kovrčava, tvori duge rese na grlu, straga na nogama, na bedrima. Boja: crna i bijela, bijela i poput limuna, bijela i narančasta, bijela i smeđa, trobojna (crna, bijela i palež). Točkice mogu biti manje ili više brojne, mrlje veće ili manje.
Narav: Pitom, osjetljiv, veseo, prijateljski, brzih refleksa, privržen, discipliniran. Može ga se lijepo odgojiti strpljenjem i uvjeravanjem.
Korištenje: Riječ “setter” dolazi od “sitting”, sjediti. Seter zaista u času stajanja gotovo sjedne. Od njegovih najboljih svojstava treba spomenuti izvanredan njuh, koji mu dozvoljava da primjećuje divljač i nekoliko sati nakon što je prošla. Osim toga, setter je brz, neumoran, aktivan, snažan, prikladan za svaki teren, pa i za močvaru. Otporan je na hladnoću i vrućinu. Prikladan je za svaku vrstu lova, naročito za lov s lovcem – pojedincem.
Hrana:


Dalmatinski pas

Matična zemlja: Hrvatska
Podrijetlo: Takvih pasa je bilo u starom Egiptu, odakle je preko Grčke došao u Dalmaciju i tu se zadržao. Najstarije ime ove pasmine je dubrovački gonič, dok je kasnije selekcioniran i školovan kao dalmatinski ptičar. Naši su ga pomorci proširili po svim državama s kojima je Dubrovačka republika imala trgovačke veze. Poznato je da je iz Francuske, gdje su ga zvali galski pas, došao u Englesku. Tu se uzgoj proširio i pas je dobio standard pod imenom "dalmatian dog" kao pas za pratnju, jer su Englezi kao pomorski narod znali da takvih psa ima u našoj Dalmaciji. U novije vrijeme pronađen je opis te pasmine u arhivi u Đakovu, zatim lik tog psa na nekoliko grbova, a posebno je spomenut u našoj najstarijoj sistematici autohtonih pasa iu 1822. u Zadru.
Opis: Mišićav i skladan pas; visok je od 55 do 60 cm (50 do 55 ženke), težak je oko 25 kg. Glava je dobre duljine; gubica snažna; stop umanjen; njuška crna ili smeđa (prema boji oznaka). Oči su okrugle crne ili smeđe, sjajne, inteligentnog izraza; uši tanke, priljubljene uz glavu; rep snažan pri korjenu, stanjuje se prema vrhu a nošen je lagano svinut u vis; dlaka je kratka, tvrda, gusta, sjajna. Temeljna boja je uvijek posve bijela, s crnim ili jatrenim mrljama, veličine 2 do 3 cm. Što više mrlja, to je cjenjeniji, ali mrlje ne smiju biti spojene ili tvoriti plohe.
Narav: Blag, vijeran, samostalan ali lako odgojiv, osjetljiv. Potrebno mu je društvo čovjeka, inače postaje melankoličan. Rado se igra s djecom. Posjeduje dobro pamćenje pa se godinama sjeća nepravedno primljenih ukora.
Korištenje: U srednjem vijeku se koristio kao gonič. U 19. st. postao je najprije pas ptičar, a kasnije “pas za šetnje”, jer je upravo nevjerojatnom upornošću slijedio svog gospodara, bilo da je hodao, jahao ili se vozio u kočiji. S vremenom je postao kućni pas i pas čuvar. Čist je, uredan, izbjegava mlake, voli se kupati i prati.
Hrana: Dnevno treba 300 do 350 g mesa, 200 g riže i kuhanog povrća. Ne voli konzerviranu hranu. Da se ne bi udebljao treba ga voditi u duge šetnje.


Engleski koker spanijel

Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo: Prve vijesti o postojanju koker spanijela datiraju iz 1300. godine. Opisao ga je Gaston Phebus. No istom su petsto godina kasnije engleski spanijeli razdijeljeni na sedam pasmina: clumber, sussex, welsh spinger, elglish spinger, tield, irish watter spanijel, cocker. vi ti psi potječu od epanijela, importiranih za dvanih vremena u Veliku Britaniju.
Opis: Veseo, sportski, čvrst. dobre građe, engleski koker je visok od 39 do 40 cm mužjaci, a ženke od 38 do 39,5 cm; težina od 12,7 do 14,5 kg. Gubica je kvadratična, naglašenog stopa, široke njuške, snažnih vilica, škarastog zubala. Oči su smeđe, vesele i blistave; uši, obrasle svilenastom dlakom, usađene u visini očiju; vrat mišićav, ramena kosa; rep nisko usađen, veselo nošen (umjereno se prikraćuje); noge čvrstih kostiju, s resama. Dopuštene su mnoge boje: kod jednobojnih bijela je dozvoljena samo na grudima.
Narav: Dobar, blag, privržen, veliki prijatelj djece, povjerljiv prema strancima, umjereno laje poslušan je.
Korištenje: U prošlosti je bio izvanredan lovački pas. Njegovo ime dolazi od engleske riječi “woodcock” što znači šljuka. Bio je vrlo cijenjen zbog izdržljivosti, neumornosti u radu, vještine kojom se kretao neprohodnim terenima i zbog savršenog aportiranja. Koker, bi u stvari, još i danas bio dobar lovački pas, ali ga se gotovo isključivo drži kao kućnog psa. Tog psa treba nježno odgajati, bez teških kazni ili udaraca.
Hrana:


Istarski kratkodlaki gonič

Matična zemlja: Hrvatska
Podrijetlo: To je naš stari autohtoni pas, poznat i korišten prije svega u Istri i Dalmaciji. Danas ga ima u cijeloj Hrvatskoj a dosta i u Sloveniji.
Opis: Plemenitog izgleda, lijepe produljene glave, mišićavih nogu, visok od; 44 do 56 cm. Oči su mu ovalne, pogled živahan; uši plosnate i ovješene; rep srednje duljine, lagano svinut; dosta tanak. Dlaka je fina, gusta, sjajna. Boja dlake je snježnobijela sa sočno narančasto-žutim oznakama po tijelu. Mrlje smije biti najviše 1/3 površine tijela.
Narav: Strastveni lovac, miran, privržen kući.
Korištenje: Posjeduje fini njuh, specijaliziran za lova na zečeve i lisice. Radi u paru ili sam, naročito na kamenim terenima, prekrivenim gustim šipražjem. Glas mu je vrlo zvonak, pa ga je ugodno slušati prilikom gonjenja.


Istarski oštrodlaki gonič

Matična zemlja: Hrvatska
Podrijetlo: Autohtoni pas Istre. U Austriji je na bazi ove naše pasmine stvorena nova pasmina: štajerski visokogorski gonič, a u Italiji su iskoristili njegovo svojstvo “stajanja pred divljači” pa je selekcioniran u; - Spinone italiano.
Opis: Vrlo plemenit i skladno građen, naročito oštre dlake, duge 5 – 10 cm, s gustom poddlakom. Visine 46 – 58 cm (optimalno za mužjake 52 cm, za ženke 50 cm), težine oko 20 kg. Glava je srednje jaka, u čelu malo ispupčena; njuška obrasla gustim brkovima; zubi škarasti i potpuni; trup e 10% od visine; noge mišićave i zatvorenih šapa; rep na vrhu stanjen. Boje je snježnobijele sa sočno narančastim oznakama na ušima, po trupu i korijenu repa.
Narav: Miran, lako se školuje i privržen lovcu.
Korištenje: Odličan gonič, posebno na zeca, a upotrebljiv je i za lisice. Vrlo dobar kao krvosljedik.


Brak - jazavčar

Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Poznat već krajem 18. st., službeno je priznat istom 1896. godine.
Opis: Postoje dva tipa brak jazavčara: vestfalski i alpski.Lubanja je lagano izbočena; zubalo škarasto s vrlo snažnim očnjacima, tankih usnica; oči smeđe; uši široke plosnate, ovješene; leđa čvrsta i duga; prsni koš okrugao s naglašenom prsnom kosti; noge snažne i mišićave; rep ovješen i lagano zavinut. Dlaka je kratka, gusta, priljubljena. Boja: crna s paležem, smeđa sa svjetlijim prugama, jelenje – crvena,; žućkasto crvena. Bijela s crvenkastim mrljama u svim nijansama je tipična za pasminu vestfalskog brakjazavčara.
Narav: Tvrdoglav, u lovu borben, srdačan i privrižen.
Korištenje: Prikladan za lov na zeca, jelena, srnu, vuka, divlju svinju; služi i za aportiranje pernate divljači. Dobro radi po teškim terenima, okretan je i neumoran; u planini. Goni polagano pa se preporučuje u područjima, naseljenim visokom divljači. Odličan je i na krvnom tragu.


Bretonski epanjel

Matična zemlja: Francuska
Podrijetlo: O podrijetlu bretonskog epanjela dosta se diskutira. Neki kinolozi smatraju da se radi o autohtonom francuskom psu; “epagneul” ne bi značilo da potječe iz Španjolske već se to ime odnoi na “s espaignir” što na francuskom znači spljoštiti se, a što je tipično za rad ovog psa kad naiđe na divljač. Prema drugoj hipotezi je bretonski epanjel (bretonski dugodlaki ptičar) nastao križanjem bijelo-narančastog setera s nekim francukim psima. Kako bilo da bilo, bretonski epanjel je prvi puta prikazan 1896. godine na nekoj francuskoj; izložbi, a priznat je istom 1938. godine. To pokazuje da je ova pasmina prošla kroz razne teškoće dok konačno nije utvrđen njezin standard. U mnogim knjigama taj je pas pogrešno nazvan bretonskim spanijelom. Idealna visina za mužjaka je do 48 do 50 cm, za ženke 47 do 49 cm. Visina za oba spola je do 46 do 51 cm. Djeluje elegantno i snažno, inteligentne fizionomije. Lubanja je srednje duljine, obla, nosi hrbat ravan ili nešto ovunjski, stop je naglašen. Njuška je tamnija ili svjetlija u skladu; s bojom dlake; oči boje jantara, izraženije; uši kraće, ponešto zaobljene prema vrhu, s malo resa; leđa kratka, greben istaknut; sapi kose; rep nije dulji od 10 cm; ramena i bedra mišićava; dlaka je uvijek gusta i fina, glatka; lagano je valovita. Boja dlake: bijela i narančasta, bijela i smeđa, bijela i crna, trobojna.
Hrana: Budući da naginju debljanju, dovoljno mu je dnevno dodavati 200 do 250 g mesa, 150 g riže te kuhanog povrća.
Narav: Inteligentan, lako odgojiv, po prirodi lijepog ponašanja, vrlo blag, ekspanzivan, zaigran. Postaje plašljiv ako se s njim pregrubo postupa.
Korištenje: Prikladan je za svaki tip terena, za šumu, čistinu i za brdo. Otporan je na hladnoću i vlagu; naročito je prikladan za pronalaženje šljuka, prepelica, zečeva; uvijek je aktivan, oduševljen, neumoran. Odlično aportira iz vode. Bretonski epanjel je vrlo popularan kod lovaca i zbog praktičnog malog uzrasta. Zbog ugodne naravi cijenjen je i kao kućni pas. Mada će uvijek ostati sportski pas, prilagođuje se životu u stanu.


Patuljasti gubičar (Schnauzer)

Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Kao i njegova braća, veliki i srednji gubičar, potječe od starog terijera, ali ima i krvi majmunskog pinča.
Opis: Visok je od 30 do 35 cm, mužjaci ženke; patuljaste karakteristike smatraju se greškom. Glava je duga, gubica snažna, njuška dobro razvijena, zubalo škarasto; oči tamne i ovalne; uši prikraćene u šiljak; vrat dugačak, svijen, elegantan; rep prikraćen do trećeg kralješka; dlaka tvrda i oštra, a oštre su i obrve i brada. Boja je crna ili papar i sol.
Narav: Prviržen, energičan, rado laje, poslišan, lako odgojiv, simpatičan.
Korištenje: Osim što je izgledom jednak većoj braći, posjeduje i temperament pažljivog čuvara i lovca; na; štakore. Ipak je samo kućni pas.


Srednji gubičar (Schnauzer)

Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Potječe iz Bavarske, ali se ne zna vrijeme postanka. Nazvan je šnaucer jer mu je gubica ukrašena bradom i brkovima, a na njemačkom “Schnauzbart” baš i znači “brkovi”
Opis: Pas je srednjeg uzrasta, visine od 45 do 50 cm (za mužjake i ženke), težine oko 15 kg. Više čvrst nego vitak, kvadratičan, ima krupnu i izduženu glavu s naglašenim stopom; njuška je crna; zubalo škarasto; oči ovalne i tamne; uši prikraćene šiljaste. I rep se krati od četvrtog kralješka. Dlaka mu je gruba, tvrda, gusta. Boja dlake je papar i sol, (u svim nijansama sivog) ili potpuno crna. Dlaka se uređuje timarenjem.
Narav: Vrlo živahan ali nije nemiran. Hrabar je, privržen, nemiran.
Korištenje: Nekad je služio za tamanjenje; štakora, kuna, lasica, tvorova. Danas je cijenjen kao pas čuvar, za obranu, a prije svega za pratnju.


Veliki gubičar (Schnauzer)

Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: I on, kao i srednji gubičar, potječe iz Bavarske, te ima krvi doge i flandrijskog govedarskog psa.
Opis: Kopija je, samo veća i jača, srednjeg gubičara; visina od 65 do 70 cm; ženke 60 do 65 cm. Glava je snažna i duga, čeljusti mišićave; oči ovalne i tamne; uši prikraćene i visoko nasađene; vrat divan sa snažnom šijom. Prednje nog e su ravne. Rep se krati do trećeg kralješka. Dlaka je tvrda i gruba s vunastom donjom dlakom. Glavna boja je potpuno crna ali ima i primjeraka boje papar i sol.
Narav: Miran, uravnotežen, lako odgojiv, strpljiv, prijatelj djece.
Korištenje: U 18.st. korišten je kao pas čuvar po pivarama i mesnicama Bavarske; zatim je postao pomoćnik policije ili vojske. Prije svega zbog veličine, koja ulijeva poštovanje, veliki gubičar je i danas cijenjen kao pas čuvar, za obranu ali i kao pas za pratnju. Ipak nije prikladan za život u stanu.
Sanja - Četvrtak 04.12.2003. 9:53
Subject:
Slike i tekst preuzet sa web stranice dogs-best

Zlatni retriver

Simpatičan je, živahan i jak pas. Već iz daleka se vidi da je ustrajan trkač. Jako je umiljat. Za njega je karakteristična duga, zlatna, glatka i lagano valovita dlaka. Čeoni i nosni dio lubanje su jako razvijeni, mada ne grubi. Zlatni retriver ne smije djelovati grubo. Oči i vjede su tamno obojane i imaju mekan izraz. Rep je ravan, obrastao dugom dlakom i tvori zastavicu. Ne smije biti držan visoko, a uopće ne preko leda. Gornja dlaka ne smije biti kovrčava, a pod njom je gusta poddlaka, koja ne propušta vodu. Boje: svi tonovi izmedu zlatne i boje vrhnja, krcno ne smije biti smede ili boje mahagonija. Visina - od 56 do 62 cm, težina - 29 do 32 kg. Ima dugu životnu dob. Zlatni retriver je priznat kao pasmina u Engleskoj 1913. godine. Nastao je križanjem zlatno žutog Wavy Coat Retrievera (retrivera valovite dlake) s vodenim španijelom, irskim seterom i žutim goničem. Nije poznato kako je teklo križanje. Pasminu je stvarao lort Tweedmouth sredinom prošlog stoljeća. Zlatni retriver je zbog svoje Ijepote postao omiljena pasmina. U tijeku lova donosi ustrijeljenu pernatu divljač. Pošto odlično pliva, koriste ga i u obraslim močvarnim predjelima. Aktivan je i u hladnoj vodi, jer njegova poddlaka ostaje suha i topla. Kao obiteljski pas je nadasve strpljiv, miran i privržen članovima svojeg čopora. Jako voli djecu. Nije agresivan, a po naravi je oprezan. Ukrasan je pas i potrebno mu je puno slobode i bavljenja s njim. U većoj starosti ponekad se javlja siva mrena na očima. Inače je otporan.


Njemački ovčar

Pravokutnog je tjelesnog oblika, jak i mišićav. Isijava moć svojih predaka, inteligenciju i pokretljivost. Tijelo mora biti građeno funkcionalno, harmonično i skladno. Već na prvi pogled mora biti vidljiva razlika među spolovima. Kreće se kasom, stoga su kod njemačkog ovčara posebno važni pravilni kutovi među udovima. Glava je suha, s jakom klinastom gubicom. Uši moraju biti uspravne i postavljene tako da su ušne školjke usmjerene naprijed. Na repu je dlaka nešto duža. Rep mora doseći skočni zglob. Dlaka je oštra, a poddlaka gusta. Osnovna , boja je crna s odgovarajućim oznakama pšenično smeđe do sive boje.Visina mužjaka - od 61 do 65 cm, ženki - od 55 do 60 cm.Njemački ovčar je najomiljenija službena pasmina na svijetu. Uzgajači i ljubitelji su udruženi u u WUSV (Svjetski savez njemačkih ovčara). Samo u Njemačkoj je 150 000 članova Društva njemačkih ovčara i oko 15 000 prijavljenih uzgajača. Njemačkih ovčara na svijetu ima 1,5 milijun.Prvi pas koji je bio upisan u knjigu njemačkih ovčara bio je "Horand von Grafrath", koji se prvobitno zvao "Hektor-Linksrhein" i postao je otac svih ovčara. Njegov vlasnik, konjanički satnik Max von Stephanitz, ovako ga je opisao: "Horandu von Grafrathu je sudbina namijenila upis pod brojem jedan u rodovnu knjigu njemačkih ovčara. Za tadašnje kinološke zanesenjake to je bio pas koji je ostvario njihove snove. Bio je dovoljno velik, jakih kostiju, lijepih tjelesnih linija, s plemenitom glavom, suhim i žilavim tijelom, izvanredno skladno građen. Imao je i primjerne osobine


Labrador retriver

To je pas snažnog izgleda, aktivan i pun energije. Unatoč jakoj postavi lagano se kreće. Karakteristično za njega je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrči. Poddlaka odbija vodu. Dlaka na nogama i na repu nije duža. Za tog retrivera tipičan je tzv. vidrin rep. Čeono koljeno je izraženo, gubica jaka i na krajevima nije bitnije sužena. Smede oči su prijatnog izgleda. Uši su obješene tijesno uz glavu, srednje velike i postavljene prilično unazad.Boja je crna, čokoladno smeđa ili svijetlo žuta. Žuti psi imaju najgušću dlaku. Visina - 55 do 62 cm, težina - od 25 do 31 kg. Životna dob oko 12 godina.Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine i u njemu su posebno isticali njegovu tvrdoću i vodljivost. Kao samostalna pasmina bio je priznat 1905. godine. Najprije su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene. Labradorova prednost je odlična vodljivost. Sposoban je učenik i već u tijeku šetnje ili igre naučimo ga donošenju. Po naravi je prijazan i voli djecu.Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas (i u velikim gradovima, gdje ima puno prometa). Dobro se razumije s drugim psima i ostalim domaćim životinjama. Neustrašiv je i razmjerno dobar čuvar. Koristi se kao vodič za slijepe, a uzgaja se i za izlože. Ne obazire se na vremenske promjene, robustan je i otporan, pa mu čak ni snijeg ni hladnoća ne smetaju.Ubrajaju se među najomiljenije obiteljske pse. Posebno je dobrodušan pas.


Afganistanski hrt

Ima svilenkastu dlaku boje pijeska, koja kod kretanja izgladi njegove obrise. Crno obrubljene oči, plivajuće i tekuće kretanje i visoko podignut i savijen rep sa zastavicom, tvore egzotičnu pojavu, koja se ne može vidjeti ni kod jednog drugog psa. Afganistanski hrt sijeva očima od zadovoljstva prema čovjeku uz kojeg trči. Čeoni dio glave je dug, s izrazitim zatiljkom, pokriven dugom dlakom, koja na vrhu tvori razdjeljak. Duga svilenkasta dlaka nalazi se i na ušima. Prednje su šape izrazito velike, a zbog guste dlake izgledaju još i veće. Kod tog je psa posebno važno krzno, koje psu daje izgled plemenitosti. Dozvoljene su sve boje. Idealna visina - 68,5 do 73,5 cm.Težina - 25 do 30 kg. Stepski lovac iz Afganistana se u Europi pojavio tek tridesetih godina ovog stoljeća i brzo je postao omiljen zbog laganog kretanja i kuštrave dlake koju nosi kao dragocjeni krzneni plašt. Imati afganistanca nije jednostavno, stoga on nikada neće postati modni pas. Njegova glavna značajka je neovisnost. U obitelji se nikada ne osjeća podređenim, već je jednakopravan s drugim članovima obitelji. Potrebno je puno truda, ljubavi i dosljednosti da postane poslušan. Vrlo je rizično imati tog psa i zato ga nikako ne preporučujem ljudima koji se barem malo ne razumiju u pse. Kada ugleda nešto, što mu se čini vrijednim goniti, ta mu lovina neće pobjeći. Svoju obitelj afganistanac voli, njoj je privržen, stoga nije pas koji bi mijenjao vlasnika. Želimo li mu omogućiti dovoljno kretanja mora sudjelovati na trkama. Po naravi je čuvar, potrebna mu je redovita njega. Doseže brzinu do 45 km/h.


Pudla

To je "ishodišni" pas za sve tri veličine pudli (velikog, srednjeg i patuljastog). Glavu drži uspravno i ponosno, vrat je čvrst, bez podbratka. Šape su malene, zatvorene i oble. Medu prstima je plivaća kožica. Nokti su tvrdi i debeli. Dužina tijela obično malo prelazi visinu. Leda su kratka. Koža je elastična, a njena boja je prilagodena boji dlake. Bijeli pudl ima kožu srebrnaste boje, a očni rub, usne,nos, desni i nokti su crno pigmentirani. Boja krzna je crna, smeda, bijela, srebrna ili aprikot. Visina - od 30 do 40 cm, težina - oko 15 kg.U njegovoj domovini Francuskoj pudla zovu caniche, što dolazi od riječi canard- patka. Ime govori da su ga prvobitno upotrebljavali za lov na pernatu divljač. Potomak je već skoro izumrle francuske pasmine barbet. Pudl je po naravi Ijubazan pas. Na strance i srodnike se ne obazire. Svu pozornost posvećuje članovima svoje obitelji. Nikada nije umoran, svoju prijaznost i svoje znanje želi uvijek iznova dokazivati, i zato je ponekad uistinu dosadan. Lako uči i voli raditi. Ima odlično pamćenje, stoga nauči mnoge stvari. Žalosno je da njegova velika sposobnost učenja najčešće nije iskorištena, jer je ne cijenimo dovoljno. Tvrd je pas, potrebno mu je puno kretanja. Tipičan je pas za držanje u stanu (ne pušta dlake), oprezan, mada ne obrambeni pas. Kod njege moramo paziti na unutrašnjost ušiju i zubni kamenac.


Doberman

Srednje velik, snažan i mišićav pas kojeg odlikuju elegantno kretanje, brzina i temperament. Glava je klinasta, plitka i jako mršava. Kupirane uši nosi uspravno. Tijelo je u načelu kvadratno, pri čemu taj pojam u odnosu na elegantne tjelesne linije nije previše precizan. Kretanje je elastično - hoda kao da je na opruzi. To je pas miješane krvi njemačkih pinčeva, tirinških ovčara, njemačkog ptičara, rotvajlera, engleskog hrta i mančesterskog terijera. Dlaka je kratka, tvrda i gusta, crne, tamno smeđe, plave ili pješčane boje sa smeđim, oštro određenim pjegama. Visina mužjaka je do 72 cm, težina od 40 do 45 kg. Dočekaju 14 godina starosti. Dobermana je 1860. godine uzgojio Louis Dobermann iz Apolde - po njemu je pasmina i dobila ime. Riječ pinč dodana je 1949. godine. Posebno je omiljen zbog svoje nepokolebljive vjernosti gospodaru i nepotkupljivosti. Poznat je po opreznosti i zato ga se ljudi boje. Ponekad ga prati glas da je to pas koji teško uči. To je greška jer je doberman izuzetno inteligentan, lagano uči i voli raditi pa ga je lako odgojiti i školovati. Preporučujemo rad na poligonu za pse. Obrambeni posao prihvaća ozbiljno i dobro laje. Tjelesno je tvrd, duševno osjetljiv. Kada mu se dogodi nešto neprijatno, više je dana nesretan i žalostan. Velik je prijatelj djece. Potrebno mu je mnogo kretanja. Kratka dlaka omogućuje jednostavnu njegu. Zdrav je i bez obzira na veličinu kod njega se rijetko kada razvije displazija. Zima na otvorenom se ne preporučuje.


Rottwailer

Krepak je i stasit, i nije nezgrapan pas. Jaka postava žari snagom, okretnošću i ustrajnošću. Na okolinu i na gospodara reagira vrlo osjetljivo. Ima velike radne sposobnosti, a zahtijeva poseban način ophodnje. Glaya je srednje duga, čeoni dio lubanje je vrlo naglašen. Ima izrazite jagodice i stop. Ima škarast ugriz. Vrat je snažan i mišićav, bez podvratnika. Rep je kratko kupiran, a neki se psi i okote bezrepi. Dlaka je kratka, gruba, oštra i priljubljena, s gustom poddlakom. Crn je sa smedim mrljama po jagodicama, gubici, prsima i udovima. Visina - do 68 cm, težina - oko 50 kg. Doživi oko 10 godina starosti. Najprije se pojavio u njemačkom mjestu Rottweilu, gdje su održavali velike životinjske sajmove. Koristili su ga čak i za kroćenje bikova, kao i za vuču kolica. Za službenog je psa priznat 1910. godine. Pravilnim odgojem postane poslušan i dobar čuvar. Ima dobru sposobnost učenja, mada ga je bez stručnog znanja o školovanju teško odgojiti. Sazrije tek nakon dvije godine. Jako je borben i kod vježbi ne obazire se na udarce. U nekim zemljama spada u pasmine kojima nije dozvoljeno izvoditi vježbe obrane.Jako voli obiteljske članove, iako pokušava postati voda čopora. U tom slučaju moramo ga udaljiti iz kuće. Nije mu potrebno puno kretanja, mada nije pas za stan. Živjeti mora u vrtu ili psetarnici, a uz to mu je potrebno puno dodira s Ijudima. Rotvajler nije pas za početnike već samo za Ijude koji imaju iskustva sa psima. Otporan je i robustan.


Mješanci

Svaki četvrti pas u Njemačkoj je mješanac. Postoji više od milijun pasa bez rodovnice, bez potvrde o precima. U Hrvatskoj mješanci čine većinu iako se odnos postupno popravlja u korist čistokrvnih pasa. U Njemačkoj je takav odnos i kod odbačenih pasa, pa je u domovima za životinje 80% pasa bez rodovnice. Iz iskustva zapadnih država poznato je da se psi najčešće napuštaju u vrijeme dopusta. Što jeftinije netko plati psa, veća je mogućnost da će ga u određenim okolnostima i odbaciti. Stoga - nikada ne poklanjajte psa! U kinološki razvijenim državama većina odbačenih pasa na sreću, ipak, završi u toplim domovima. Biološki gledano izraz mješanac za pse nije baš odgovarajući. Mješancima nazivamo pse koji su nastali kao rezultat parenja bez nadzora. To mogu biti dva psa s rodovnicom ili dva "mješanca". Zoolozi smatraju da je mješanac onaj plod koji nastane parenjem dviju različitih životinjskih vrsta, vuka i psa, magarca i konja. Stoga bi pravilan stručni izraz za te pse bio: plod križanja pasa različitih pasmina. Dok šetate s mješancem u urbanoj sredini, često vas ljudi pitaju koje je pasmine vaš pas. Pitanje je glupo i može vas zbuniti. Kakvo je bilo pitanje, takav neka bude i vaš odgovor. Izmislite neku pasminu, budite što uvjerljiviji i prolaznik će biti zadovoljan. U kraju gdje živim svi poznaju tošnjaškog terijera koji je krasan križanac 21 pasmine.Na gornjoj slici je križanac između dobermana i erdel terijera.Mješanci su vrijedni poštovanja. Često su otporniji na bolesti, iznutra su tvrdi i bistriji od čistokrvnih pasa. To, naravno, ne možemo općenito primjeniti. Kupovina mješanca uglavnom je kupovina mačka u vreći i nikada ne možemo već na početku znati što će iz te male prijatne životinje razviti. Kod pasa s rodovnicom, to je u velikoj mjeri jasno. Ako uzimamo u obzir statistiku veterinarske službe, psi bez rodovnice predstavljaju tek 10% njihovih pacijenata. Ne znači da su mješanci zdraviji, već da vlasnici na njih ne misle dovoljno.Američki stručnjaci su došli do zaključka da mješanac nije otporniji od čistokrvnog psa. Važni su njihovi roditelji koji su u mnogim slučajevima, ipak, psi s rodovnicom. Uostalom, nove su pasmine i nastajale križanjem različitih pasa. Ako su roditelji dobrih osobina i ako imaju harmoničnu nasljednu sliku, mogu njihovi potomci biti bolji od roditelja. Znanstveno se ta pojava naziva heterosis efekt (promjena). Stoga mogu sa sigurnošću reći da su neki mješanci uistinu bistri psi.


Stafordski bul terijer

U odnosu na svoju tjelesnu visinu, mora na prvi pogled djelovati mišićavo, a pri tome mora biti pokretan. Glava je kratka, s izraženim stopom. Gornji dio glave je širok, vrlo su naglašeni obrazni mišići. Njuška je kratka, a nos crn. Oči su okrugle, tamne i srednje velike. Uši nisu prevelike, prelomljene nešto iznad polovice. Tijelo je kratko i nisko. Prsa su široka i duboka, a zajedno sa snažnim kostima i mišićima na udovima pokazuju izvanrednu snagu tog psa. Rep je srednje dug i podosta debeo. Dlaka je glatka. Boja: od crvene preko bijele do plave, s bijelim oznakama. Može biti i tigraste boje s bijelim oznakama. Visina - do 40 cm, tjelesna težina - do 17 kg. Njegovo srodstvo s bul terijerom primjećuju samo stručnjaci. Kad su kod bul terijera 1860, godine konačno postigli bijelu boju, došlo je do raskola u pasmini. Psi drugih boja ostali su u rukama engleskih rudara u okolici Birminghama kao borbeni psi, dok su bijeli postali psi za izložbe. U slijedećih sedam desetljeća borbenim su psima promijenili ime - stafordski terijeri su postali zvijezde ilegalnih borbi pasa do pred nekoliko godina. Taj je terijer uvijek spreman na borbu sa suparnikom do kraja - ako mu strani pas ili njegov gospodar prijete. Razvije tijesan kontakt s obiteljskim članovima. Voli djecu, ali ne može vidjeti druge pse, što je vlasnicima glavni problem. Mlade treba od rane mladosti dosljedno odgajati, inače postanu nemogući. Ti su psi vodljivi, jednostavno ih se održava, rado se igraju i jako su srdačni prema Ijudima. Robusni su i mogu dočekati visoku starost.


Zapadno škotski bijeli terijer ( Westy )

Malen je i robustan pas, dubokih prsiju, kratkih nogu, bijele dlake i drskog pogleda. Čeoni dio lubanje je srednje velik, malo zaobljen i prekriven gustom dlakom. Njuška je razmjerno kratka, čeono koljeno je dobro izraženo. Ne smije biti sličan škotskom terijeru. Oči su srednje velike, tamne i približene. Male uši su uspravne, zašiljene i prekrivene dlakom. Tijelo je kompaktno, leda kratka kao i rep koji je nošen uspravno. Ima dugu dlaku s ravnom i tvrdom pokrovnom dlakom koja je duga 5 cm, poddlaka je kratka i mekanija, krzno je potpuno bijelo, nokti, jastučići i njuška su crne boje. Visina - 28 cm, težina - 8 kg.Zapadno škotski bijeli terijer je nastao iz sličnih razloga kao i silihemski terijer. Željeli su imati bijelog jamara, koji bi se razlikovao od lisice ili jazavčara, da ga lovac slučajno ne ustrijeli. Zapadno škotske bijele terijere je slikar Lanser prikazao na slici već 1839. godine. Naslikao je krvosljednika i "westija" koji gledaju iz pasje kućice. Westi je naravno najpoznatiji kao bijela polovica reklamnog simbola za whisky "Black and White". U tu je svrhu vlasnik škotskih destilerija Buchanan dao naslikati svoga psa već 1892. godine. Zapadno škotski bijeli terijer je izuzetno umiljat, veseo i očaravajući pas. Od njega nije dobro napraviti modnu lutku, jer to nije pas koji bi bio zadovoljan u naručju. Samostalan je, prirodan, voli djecu, osjećajan je i ustrajan. Tome možemo dodati još i neosjetljivost i nezahtjevnost. Idealan je pas. Svaka tri mjeseca treba mu skratiti dlaku. Dočeka visoku starost
Sanja - Četvrtak 04.12.2003. 10:30
Subject:
Slike i tekst Preuzet sa web stranice cro-dogs

Argentinski pas ( Dogo argentino )



Ne može zatajiti srodstvo s njemačkom dogom. Istovremeno taj veliki argentinski pas izgleda poput povećanog i grubog bul terijera. Kupirane uši stoje uspravno ili su malo nagnute. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvoljka. Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bijele boje, dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Visina - 55 do 65 cm, težina - 35 do 45 kg. O životnoj dobi nema podataka. Prve tri argentinske doge došle su u Evropu 1968. godine i još uvijek su rijetka pasmina. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost. Neosjetljive su na bolesti. U lovu ima posebno opasnu tehniku ugriza - grize od ispod. Osjetljiva je na oštre zapovijedi i kazne. Treba je odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje. Po prirodi je dobrodušna, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiva je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjerna svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasa


Kratkodlaki vajmarski ptičar ( Weimaraner;kurzhaar )




Srednje je velik, lijepo oblikovan i žilav lovački pas vrlo zamjetljive boje krzna. Kratkodlaki i dugodlaki vajmarski ptičar razlikuju se samo po dlaci i zato preporučujem da pročitate opise oba psa. Glava je masivna, s dugim nosnim dijelom. Kod ženki je nježnija nego kod mužjaka. Gubica je skoro okrugla. Usnice su boje mesa, njuška tamnija koja prelazi u sivkastu. Oči su kod mladunčadi plavkaste, a kasnije postanu svjetle do boje jantara. Uši su široke i prilično duge. Dlaka je kratka i čvrsta, glatka i priljubljena. Poddlake ima malo ili je uopće nema. Boja: srebrna, srnasto ili mišje siva, moguće su i nijanse. Visina - od 59 do 70 cm, težina - od 23 do 28 kg.Kratkodlakog vajmarskog ptičara su nekada uzgajali skoro isključivo u Thurengenu. Odličan je tragač, koristan i za traženje pogođene divljači. Sadašnje ime nastalo je u zadnjoj trećini XIX. stoljeća. Pasmina ga je dobila po velikom knezu Karlu Augustu Weimarskom (1757-1828.), koji je lovio s kratkodlakim, svijetlim psima, moguće i sivim. Prvo društvo za uzgoj čistokrvnih kratkodlakih vajmarskih ptičara srebrno sive boje bilo je utemeljeno 1897. godine.Vodljiv je, ima izrazito razvijen lovački nagon, temperamentan je i primjeren za život u obitelji. Dobro se osjeća u kući, ima razvijen i obrambeni nagon. To ne smijemo razumijeti pogrešno - iako može živjeti u kući, uz obitelj, kratkodlaki vajmarski ptičar nije obiteljski, već lovački pas. Za uzgoj se koriste samo psi koji završe određene lovačke radne ispite i ispit za obrambeni rad.


Dugodlaki vajmarski ptičar ( Weimaraner,langhaar )



Pročitajte opis kratkodlakog vajmarskog ptičara. Vrat je bez podvoljka, mišićav, skoro okrugao. Prsa su jaka, mada ne preširoka. Duga leđa su karakteristična. Rep je kod kratkodlakih kupiran na polovicu, a kod dugodlakih su odstranjena samo dva ili tri kralješka. Kod svih načina kretanja korak je dug, u galopu radi duge skokove, u kasu se ljulja. Dlaka je mekana i duga, s poddlakom ili bez nje. Može biti glatka ili valovita, Duža je na stražnjoj strani prednjih udova, a na zadnjim su udovima hlače. Na repu je zastavica. Dlaka se potpuno razvije tek nakon dvije godine. Visina mužjaka - od 62 do 67, ženke - od 59 do 63. Vajmarski ptičar je posebnost među ptičarima, ne samo zbog neuobičajene boje, već i zato jer je hubertoidnog tipa, a to je sličnost s bloodhoundom. Izgledom ga možemo lako uspoređivati s još nekim pasminama goniča ili s hanoverskim krvosljednikom. Njegova ljepota je "kriva" što je u Americi to isključivo pas pratilac. Uzgajaju ga samo radi ljepote, dok je u Europi gotovo svaki vajmarski ptičar lovački pas. Njegov posao u lovu je posao nakon odstrijela. Odličan je tragač na krvnom tragu. Nepogrešivo markira i radi i u vodi. Tamanitelj je glodavaca i prilično je oštar prema ljudima. Prema članovima svog "čopora" je nenasrtljiv. Njegove radne sposobnosti i sposobnost učenja su velike. Dugodlakog vajmarskog ptičara nije dozvoljeno križati s kratkodlakim. Jako je izdržljiv i otporan. Doživi starost oko 10 godina.


Šar-pej ( Shar-pei )



Tko ga jednom vidi zapamti ga zauvijek. Pas ima opuštenu, vrlo naboranu kožu na glavi i to posebno mužjak. Nakon osmog mjeseca koža se malo napne. Nije dobro ako ima previše bora. Na glavi je debela gubica, oči su malene i skoro sakrivene u kožnoj bori, čeono koljeno je neizraženo. Šar pej podsjeća na morža bez brkova. Uši su kratke i trokutaste, jezik plavo crne ili plavo crvene boje. Može imati kratak rep (kao da je kupiran), srednje dug ili savijen. Dlaka je strunasta ili četkasta, priljubljena ili strši, duga 2,5 cm. Uvijek je jednobojan. Visina od 45 do 50 cm, težina do 24 kg. Životno doba je nepoznato.U Guinnessovoj knjizi rekorda 1977. godine je Šar Pej opisan kao najrjeđi pas na svijetu. Pasminu su sačuvala dva uzgajača, jedan iz Hong Konga i drugi iz Amerike. Godine 1978. u Americi je bilo već 100 Šar Peja. Broj pasa se poslije povećao tako da su se otvorili i klubovi te pasmine. Šar Pej je bio poznat kao kineski borbeni pas. Uzgajan je za borbe pasa pa zato ima kratke uši, krzno s otpornom dlakom i nazad okrenute očnjake. Za borbe su ga odgajali još od rane mladosti. Po prirodi je uravnotežen, suzdržan i nepouzdan, kao i njegov dugodlaki daljnji rođak čau-čau. Prema članovima svojeg čopora je Ijubazan i susretljiv.Ostavlja žalostan dojam, drži se ozbiljno iako je veseo i uvijek spreman na igru ako se s njim dobro postupa. Veoma je čist i skoro bez našeg truda postane sobno čist. Dobar je čuvar. Crne je do smeđe sive boje, zastrašujućeg izgleda. Može biti smeđe ili boje crne.
Sanja - Četvrtak 04.12.2003. 11:08
Subject:
Hovawart



Srednje je velik, jak, okretan i dobar službeni pas. Ima dugu i tvrdu dlaku koja je otporna na sve vremenske neprilike. Dobar je trkač i skakač. Mužjak i ženka se razlikuju po obliku glave. Mužjak ima jaku, široku glavu drskog izgleda. Uši su trokutaste, opuštene, viseće. Vrat je jak i dobro odlakan, bez podbratka. Leđa su kompaktna i ravna, nešto duža od visine. Rep je dug i dobro odlakan, a kad se hovawart razljuti podigne ga iznad leđne linije. Dlaka je duga, vunena i malo kovrčava. Boja krzna je svijetlo smeđa ili crno smeđa sa svjetlim pjegama. Visina - do 70 cm kod mužjaka, težina - do 35 kg.Hovawart je čuvar dvorišta - to znači i njegovo ime. Uzgajači su ga ponovo stvorili od ostataka prijašnjih hovawarta iz 1922. godine. Od tada se uzgaja.Hovawart je u mnogočemu posebna pasmina - s njim je lako uspostaviti bliskost, a uz to pored njega ćemo se osjećati ugodno,samo nas mora prihvatiti za vođu. Kao kućni pas je prijatan, miran i uravnotežen iako nije lijen i ne spava mu se. Dobar je promatrač, odlično procijeni položaj i odluči se da li nešto treba poduzeti. Prije je dobrodušan nego nasrtljiv, i ima takozvanu socijalnu inteligenciju. To znači da neće ozlijediti malu djecu ili male životinje. Njegovo lajanje je potpuno i duboko, laje samo kada treba. Dosljedno i s osjećajem možemo ga školovati do najvišeg stupnja. Lako uči, voli rad i na treninzima se dobro osjeća. Na žalost, ova pasmina je dosta rijetka.


Kavkaski ovčar ( Kavkavskaja ovčarka )



Moćan je i velik pastirski pas teških kostiju i jakih mišića. Nevjerojatno je pokretljiv i lakonog. Ima masivnu glavu sa širokim čeonim dijelom, nešto malo uzdignutim iznad leđne linije. Uši su pomaknute naprijed i lagano obješene, obično malo kupirane. Mužjaci imaju izrazit ovratnik, široka i duboka prsa, skoro ravna križa. Rep je nešto uzdignut i ponekad savijen nad leđnom linijom. Dlaka je ravna i tvrda, a poddlaka mekana. Boja - od jako svijetle do sive, smeđe, slamnato žute ili sivo smeđe. Samo čisto crna boja ili potpuno smeđa su pogrešne. Visina - od 65 do 80 cm. Težina mužjaka - od 50 do 65 kg. Kavkaski ovčar je prema neznancima jako nepovjerljiv, agresivan i oštar. Voli se potući s drugim psima - bio je uzgajan za borbu s vukovima. U kavkaskim gorama još uvijek čuva ovce i dan danas se bori s vukovima, stoga je njegov karakter ostao nepromijenjen. Izvanredno je samo stalan i nepodredljiv pa je s njim skoro nemoguće obaviti radni ispit. Možemo ga odgajati samo autoritetom, uz puno ljubavi i pohvala. Potrebno mu je puno čovjekove naklonjenosti, jer je inače još divljiji i borbeniji. Voli djecu, u obitelji je dobrodušan, mada nije preporučljivo da ga djeca vode u šetnju. U opasnosti nisu djeca nego neznanci, jer mu se iznenada može učiniti da mora braniti dijete. Više voli hladnoću nego vrućinu. Ako boravi vani njegovo krzno postaje deblje i gušće. Potreban mu je veliki vrt i prostor gdje će biti čuvar. Nije pas za početnike!



Mops ( Pug )



To je stasit patuljasti pas, koji potječe od malo poznatih linija molosoidnih pasa. Glava mu je velika i okrugla, s dubokim poprečnim kožnim naborima na čelu. Nosni dio lubanje je kratak, ravan i širok, naprijed tup, s izrazito crnim licem i širokom crnom njuškom. Mopsu je u standardu predviđen predgriz. Oči su tamne, skoro crne, okrugle i postavljene tako da svako gleda na svoju stranu. Pogled je vrlo pozoran. Uši su crne, malene, tanke. Vrat je kratak i snažan, s jako izraženim podvratnikom. Rep je po mogućnosti dvostruko savijen, držan iznad leđa. Dlaka je kratka i svijetleća, od srebrno sive do boje marelice. Visina - do 32 cm, težina - do 8 kg. Doživi i 15 godina. Mopsovo podrijetlo nije potpuno jasno. Preci su možda bili engleski buldozi ili kineske pasmine. Ime mops, kojeg i mi upotrebljavamo, njemačkog je podrijetla (staronjemački mup znači natmuren). Spada u pse za pratnju. Nekada je bio modni pas, a sada je razmjerno rijedak. Upravo je šteta da ti psi nisu više rašireni. Mops je stvarno nezahtjevna, pristupačna pasmina i može živjeti u malom stanu. lako je malen, hrabar je čuvar - u tome se ogleda njegova molosoidna prošlost. Potreban mu je dosljedan odgoj. Moramo biti odlučni i kada odraste. Naime, izvanredno je pametan, sposoban brzo otkriti sve slabosti svojeg gospodara i dobro ih iskoristiti. Može postati pravi tiranin. Još jedna slaba osobina: kada diše glasno sopće, a dok spava hrče. Po naravi je tvrd. Moramo paziti na nabore među kojima se mogu pojaviti upale.


Maltezer ( Maltese )



Mali je pas, kod kojeg je dužina tijela veća od visine. Od glave do vrha rep je obrastao svilenkastom, dugom i svijetlom dlakom. Glava ima naglašeno čeono koljeno. Čeoni dio lubanje je izrazit, također i trepavice. Njuška i gubica su crne boje, oči velike, tamne, živahne i pametne. Tijelo je u pasminskom standardu potanko opisano. Rep je u korijenu jak, na vrhu tanak i prekriven je dugom dlakom, koja tvori lepezu. Pojedine dlake tog gustog krzna duge su i do 22 cm. Boja krzna je potpuno bijela. Visina mužjaka - od 21 do 25 cm, težina - 3 do 4 kg. Dožive veliku starost. Pas ne potječe s Malte, već je njegova domovina dalmatinska obala - otok Melitaea koji se danas zove Mljet. Maltezer je bio opisan još u starogrčkoj literaturi, a ti psi bili su ljubimci već i starogrčkim damama.Maltezerova dlaka podsjeća na staklenu vunu. Na krznu se često oblikuje razdjeljak, posebno na leđima. Dlaka se potpuno razvije tek u trećoj godini života i mora biti jako bogata. Treba je njegovati četkom (ne metalnom!) i češljem (također ne metalnim). Redovito treba čistiti iscjedak iz očiju, jer inače dlaka na tom mjestu postane žućkasta. Maltezer je privržen čovjeku, vrlo je oprezan, mada nije nervozan i osoran. Živahan je i rado se kreće. Kao i svi drugi bišoni tipičan je damski pas.Dobrog je zdravlja i rijetko oboli. Šteta je da su jako skupi i stoga prilično nedostupni.


Samojed ( Samoiedskaia sabaka )



To je veliki bijeli pas s prijatnim, "smiješećim" izrazom, stasitim i mišićavim tijelom i jakim udovima. Već i tjelesna grada ukazuje na brzog i ustrajnog psa. Na čvrsti vrat nasadena je jaka klinasta glava. Srednje duga gubica je tupa. Kad ima otvorena usta izgleda kao da se smije, zbog izrazito crno obojenih usnica. Tamne oči su bademastog oblika i crno porubljene. Uspravne uši su malene, trokutaste, jako odlakane i na vrhovima blago zaobljene.Srednje dug i dosta odlakan rep, kad je razdražen, drži iznad leda. Samojed je bijele boje koja može varirati u nijansama. Visina - između 50 i 55 cm (u SAD-u do 59 cm), težina - od 20 do 30 kg.Podrijetlo samojeda vezuje se uz nomadsko pleme Samojeda koje je živjelo uz najveću sibirsku rijeku Jenisej. Samojedi se ubrajaju medu najstarije pasmine na svijetu. U Englesku su ih prvi put donijeli 1889. godine, počeli su ih uzgajati i uskoro su ih priznali kao pasminu.Samojedi važe za jedne od najIjepših pasa na svijetu. Iznimno su privrženi Ijudima. Možemo ih imati samo u području gdje se mogu puno kretati, jer bez kretanja ne mogu. Moraju živjeti vani, a zimi se vole valjati po snijegu. Dolazak stranca najavljuju, iako samojedi nisu agresivni i nisu posebno dobri čuvari. Laju malo, a vole pozdravljati tuIjenjem. Naginju samostalnim "izletima" pri čemu vrlo rado love perad. Nije pas za grad. Potrebno je svakodnevno raščešljavanje lijepe dlake. Zbog visoke cijene štenadi nisu baš pristupačni
Sanja - Četvrtak 04.12.2003. 11:18
Subject:
Sibirski haski ( Siberian husky )



Srednje je velik, mišićav i jak pas, pokretljiv i lakonog. Njegov obraz, sličan vučjem, je nezaboravan. Čeono koljeno je dobro izraženo, njuška je crne do mesnate boje. Po njušci su dozvoljene i pruge svjetlije boje. Oči su smede ili plave, pogled živahan i prijazan. Srednje velike uspravne uši stoje prilično odmaknuto. Po ušima, čak i u unutrašnjosti, je svijetla, gusta dlaka, a rubovi na unutrašnjoj strani su crni. Gornja dlaka, pod kojom je mekana poddlaka, je ravna, srednje duga i priljubljena. Boje: od potpuno bijele do crne, a najčešća je kombinacija tih dviju boja. Visina - od 53 do 59 cm, kod ženki samo 50 cm, težina - do 27 kg.Sibirski haskiji postali su najomiIjeniji medu svim psima za vuču, kada su 1909. godine došli na Aljasku i počeli pobjedivati na takmičenjima u trkama sanjki, iako su bili lakše tjelesne grade od svojih suparnika. FCI je pasminu priznao tek 1966. godine. Husky je specijalist za vuču sanjki. Sposoban je dobro rasporediti svoju snagu. Tu karakteristiku, i izvanrednu aktivnost, ustrajnost i žilavost moramo uzeti u obzir ako se odlučimo za kupovinu tog psa. Treba mu omogućiti nevjerojatno puno kretanja. Husky je posebno Ijubazan pas i moguće ga je držati u čoporu s drugim psima. Možemo ga koristiti za vuču sanjki i posebnih, samo za to, izradenih kolica. Takve zaprege već imaju neki naši susjedi,najviše Italijani. Vuča kolica ili sanjki najbolji je način za trošenje silne haskijeve energije. Ako u psetarnici boravi više pasa, mora biti gradena tvrdo i pouzdano, jer ako vam pobjegne čopor haskija, teško da će te ih poslije uhvatiti. Ti psi su jako inteligentni. Znaju biti doista svojeglavi. Nisu previše otporni na bolesti


Stari engleski ovčar-bobtail ( Old english sheepdog-bobtail )


Snažan, skladan i zdepast pas, po čitavom tijelu jednakomjerno prekriven dlakom. Tipično je njegovo neobično kretanje poput deve i muklo, duboko lajanje. Prirodena kratkorepost ipak nije česta pojava pa mnogim mladim psima kupiraju rep. Na glavi ima izrazit stop kojega zbog duge dlake ne možemo vidjeti, već samo napipati. Tvrda dlaka mora biti pramenasta, ali ne kovrčava. Poddlaka odbija vodu. Krzno ima različite nijanse boje od sive do plave s bijelim pjegama ili bez nijh. Visina - kod mužjaka iznad 56 cm, a kod ženki ispod te mjere. Težina - izmedu 34 i 40 kg.Bobtaili su poželjni u crnoj-bijeloj kombinaciji i tek kad navrše dvije godine dobiju konačnu boju. Kod mladih je važno da su na bočnim dijelovima tijela i na trbuhu potpuno crni.Dobrodušnost i prilagodljivost su prednosti ove pasmine, a skoro ništa manje nisu samouvjereni i samostalni. Bobtail nije pas koji bi bio unaprijed spreman slušati zapovijedi.Prilikom odgoja traži dosta strpIjenja i puno šetanja - barem dva sata dnevno. Svaki dan za češIjanje treba potrošiti barem dva sata - to vam mora biti jasno prije nego se odlučite za njega. Stari engleski ovčar je prijatan pas, Ijepotan kojeg nikako ne kupujte zbog prestiža. Kao dobar pastirski pas voli stalno biti u grupi i voli svoju obitelj. Bobtailu su važni kontakti s Ijudima i dovoljno velik prostor za odmor. Postoji opasnost od displazije! Bobtail može dočekati visoku starost


Posavski gonič



To je srednje velik gonič VI FCI skupine. Čvrstog je tijela temeljne pšenično rumene boje u svim nijansama. Bijele oznake trebaju biti do 1/3 temeljne boje. Na glavi su u obliku cvijeta, pruge ili lise. Običnoima bijeli okovratnik, bijele grudi, trbuh donje dijelove nogu i vrh repa. Glava duga, lubanjski je dio zaobljen s izraženom zatiljnomkosti. Nos i oči tamne do smeđe. Uši priljubljene, tanke, dosižu do usnog kuta. Zubalo potpuno i škarasto. Leđa ravna, sapi blago zaobljene, hod ravnomjeran. Dlaka čvrsta i gusta, na donjoj strain bedara, trbuha i repa neznatno duža. Visina 46-58, primjerena visina mužjaka je 50 cm, ženke 48 cm.


Oštrodlaki vendenski baset ( Basset griffon vendeen )



Živahan je, jak pas pravokutnog oblika. Rep drži uspravno i ponosno. Prijazan je. Oba tipa (veliki i mali) imaju sličan standard, razlikuju se samo po veličini, dužini gubice i ušiju.Ima jake kosti i skladno tijelo. Kretanje je lagano i puno.Dlaka je oštra, tvrda i ne preduga. Jednobojan je - zemljasto smed, zečje boje ili bijelo siv. Može biti i dvobojan - bijel i narančast ili crn i siv. Trobojni psi te pasmine su bijele, crne i smede boje. Visina - od 38 do 42 cm, težina - 15 kg. Otporan je i doživi veliku starost.Oštrodlaki vendenski baset potječe od oštrodlakog vendenskog goniča, kojeg su stoljećima u lovu upotrebljavali francuski kraljevi i zato još uvijek ima nadimak "bijeli kraljevski pas". U srednjem vijeku bio je poznat i "sivi kraljevsk pas", čiji je potomak današnji niverneški oštrodlaki gonič.Laicima oštrodlaki vendenski baset jedva sliči basetu. Pripadnost toj pasmini dokazuju samo tipičan obraz, ponosna brada, grmaste obrve, tople i pametne oči.Oštrodlaki vendenski baset je hrabar, odlučan pas mekane duše. U obitelji se osjeća dobro, prijateljstvu sa članovima obitelji nema granica. Niti jedan baset ne zna pozdravljati tako veselo s cijelim tijelom, kao vendenski. Voli se igrati s djecom, i nikada ih ne napadne. Zbog toga je osim za lov - najčešće na nisku divIjač, omiljen i kao obiteljski pas. U odnosu na druge basete prijatan je, živahan i brz


Belgijski dugodlaki crni ovčar ( Groenendael )



Srednje je velik, skladno građen pas, izdržljiv - može puno trčati. Glavu drži uspravno i zato izgleda ponosno. Nosni dio glave je dug, podsjeća na glavu divljeg psa, stoga grenendel djeluje arhaično, prvobitno. Čeona i nosna linija moraju biti usporedne, stop je dobro izražen. Poželjne su što tamnije oči, koje moraju biti bademastog oblika. Pogled je živahan. Vjeđe su crno pigmentirane. Belgijski ovčari razlikuju se samo po boji i dužini dlake. Dlaka je kod groenedaela duga i glatka sa zastavicama na nogama i hlačama na bedrima. Dozvoljena je samo crna boja. Visina - 62 cm, težina - 30 do 32 kg (odnosi se na mužjake). Dožive starost od oko 12 godina.U mjestu Groenendael kod Bruxellesa osamdesetih je godina prošlog stoljeća gostioničar Rose svoju crnu, dugodlaku ovčarku pustio pastirskom psu, kojem je ime bilo Picard. Da li je psu bilo samo ime Picard ili je došao iz Picardije u Francuskoj gdje uzgajaju pastirske pse nije poznato. Tim križanjem su bili postavljeni temelji novoj pasmini. Groenendael Jules je izmedu 1908. i 1912. godine položio sve ispite za službene pse i ispit za policijskog psa. Uskoro je počelo rasti zanimanje za njih i izvan Belgije. Razlozi zbog kojih je ta pasmina postala zanimljiva su mnogobrojni. Jedan je sigurno privlačna duga dlaka. I kada je mokar groenendael nema neprijatan miris. Izvanredno je vodljiv i dobar je pratilac. Nemaju problema s displazijom. Nisu psi za život u psetarnici, jako vole djecu i vrlo su temperamentni
Anonymous - Četvrtak 04.12.2003. 18:13
Subject:
Sanja, ne slazem se s onbom recenicom kod velikog snaucera da nije pogodan za život u stanu, to je ziva glupost, moja dva se sasvim dobro snalaze u dvosobnom stanu sa svima nama, samo su potrebne malo cesce setnje, a zbog dlake koja se periodicno trima itekako je pogodan za stan jer se ne linja kao neke pasmine i time je jako pogodan za stan...
zcc - Četvrtak 04.12.2003. 19:40
Subject:
engleski buldozi nisu navedeni među ovim pasminama, ali me zanima da li je istina da oni uopće ne mogu začeti malce prirodnim putem, nego samo umjetnom oplodnjom- kao zbog "nezgodne" građe tijela.
Sanja - Nedjelja 07.12.2003. 20:31
Subject:
Alma, to o snaucerima nije moja konstatacija već je preuzeto sa stranice Mario-veterina. Ja o ovoj prekrasnoj pasmini znam jako malo, ali zato ti imaš divnu predstavnicu ove pasmine pa napiši nešto više. Ti nam možeš reči iz prve ruke.
Anonymous - Utorak 09.12.2003. 11:45
Subject:
Te opise si uzela iz knjige o psima :VELIKA KNJIGA O PSIMA-super je knjiga,ja sam iz nje puno naučila o psima ,sve od ponašanja,izložbi do odgoja i dresure. Very Happy
Sanja - Utorak 09.12.2003. 12:13
Subject:
Engleski buldog



Kompaktno građen, veoma jak i mišićav pas s masivnom glavom. Gubica je široka, tupa i zavrnuta. Značajne su duboke bore koje obrazu daju tipičan izgled. Uši su kratke i tanke. Boja krzna je bijela, crveno-crna, blijedo žuta ili tigrasta. Zabranjena je crna, čak i onda kada se radi o štencima.Noge su ravne, šape okrugle i velike. Rep je kratak, nošen na dole. Visina nije propisana, idealna težina je 24 kg. Životno doba - 10 godina.U standardu te pasmine veliku ulogu ima temperament. Agresivni ili lijeni psi se diskvalificiraju. Buldog mora biti aktivan, dobrodušan, ljubazan prema djeci. Kada je potrebno čuvati članove obitelji posebno je oprezan. Kada zagrize, teško pušta. Nije primjeren za sportaše. Želite li imati poslušnog psa, buldog nije pas za vas. Njegove duboke bore zahtijevaju njegu. Nije jako osjetIjiv na vrućine kao što većina misli. Tipično za njega je glasno njuškanje. Ima dobru probavu i iznimno dobar apetit. Sudeći po službenim zapisima pasmina je očuvana čitava dva stoljeća. Poznavaoci tvrde da im je to uspjelo zato jer su buldoga u prošlom stoljeću nekoliko puta križali sa mopsima, španjolskim dogama i engleskim mastifima.Ženke imaju probleme prilikom koćenja zbog velike glave mladih i stoga je potreban carski rez (visoke cijene štenaca).


Francuski buldog



Jak, kratkonogi pas s malim tijelom. Za njega je tipičan tupi obrazni dio lubanje i visoko nošene netopirske uši. Rep je prirodno kratak. Glava je široka i kratka. Na obrazu ima bore koje se pružaju do gornjih usana. Jezik i zubi se ne smiju vidjeti iz zatvorene gubice. Oči su tamne, okrugle i malo izbočene. Leda su široka i mišićava, a križa blago padajuća. Dlaka mora biti kratka, gusta i sjajna s malim pjegama i kombinacijom boja - crne, smeđe i bijele.Visina - 30 do 35 cm, težina od 8 do 14 kg. Životno doba - 8 godina, iznimno dočekaju visoku starost. Francuski buldozi su nastali od starih seljačkih pasmina. lako su kao pasmina bili priznati već 1898. godine (prvi puta bili su na izložbi 1870. godine) sporovima o njihovom podrijetlu još dan danas nema kraja. Englezi još uvijek tvrde da je francuski buldog samo jedna podvrsta njihovog engleskog buldoga.Francuski buldog je čovjeku privržen i ljubazan pas, prijazan prema članovima obitelji, čak i prijateljima obitelji. Vrlo je pametan i treba ga odgajati s ljubavlju. Nije pas koji bi se podredio. Njegov izraz lica je rječit. Ljudi koji s njim žive nauče se na njegovo glasno i nejednakomjerno disanje. Jako voli obitelj i tijesan kontakt sa čovjekom. Po prirodi su francuski buldozi neustrašivi, uvijek aktivni i jači nego što izgledaju na prvi pogled. Primjereni su ljudima koji bi rado imali velikog psa, a imaju malo prostora. Pošto se lako udeblja, potrebno je paziti na ishranu.
Amalka - Utorak 09.12.2003. 18:44
Subject:
Odlican osnovni pregled pasmina. Ali imam malu zamjerku. Svi jazavcari osim mojih Plakanje

Ali zato je Zulfikar kao predstavnik afganaca. Bravo
Sanja - Srijeda 10.12.2003. 7:46
Subject:
Amalka, koji je točan naziv pasmne tvog jazavčara. Napiši i odmah ću ga staviti. Big smjesak
max - Subota 20.12.2003. 23:24
Subject:
ROTTWEILER-Nije pas za stan. Živjeti mora u vrtu ili psetarnici.

Ova tvrdnja zaista nema osnove i to je napisao netko tko rotta dobro ne poznaje. Moj otac ga ima u kući 4 godine i još je prava beba(mužjak).
Kao i kod svakog psa sve je stvar odgoja. Moja nećakinja ima 2 godine i samo da vidite kako je dirljivo vidjeti kako se on nježno igra sa njom i uvijek pazi da je slučajno ne sruši,dok naravno kada se igra sa odraslima onda je puno grublji,ali uvijek dobroćudan. Samo zaista je važno da vlasnik takvog psa bude zrela i normalna osoba,jer naravno istina je da je pas slika vlasnika!
Strippy - Ponedjeljak 22.12.2003. 1:14
Subject:
Evo nešto i o mojoj omiljenoj pasmini... Lol

CAVALIER KING CHARLES SPANIEL


Dražestan, prilagodljiv i uvijek dobre volje.To je društven pas, veselog temperamenta, plemenite i dobre čudi, te kraljevske elegancije. Nimalo agresivan, uživa u društvu drugih životinja, ljudi i djece, što je rijetkost u malih pasmina.

Cavalier brzo uči i vrlo se lako prilagođava; kako užurbanom životu mladih ljudi tako i bivaju veselje i društvo onima koji bi bez njih bili usamljeni u starijim godinama.

Temperamentan je i neustrašiv, a posebno ugodno djeluje zbog velikih toplih očiju i konstantnog veselog mahanja repom. Dlaka mu je poludugačka i stoga relativno jednostavna za održavanje. To je pas koji će vas neumorno pratiti u dugim šetnjama, no isto tako će biti vrlo zadovoljan miran kod kuće.

KRATKA POVIJEST PASMINE

Posljednjih pet i više stotina godina mali psi tipa Cavalier King Charles Spanijela su pridonjeli velikom uživanju u životu kraljeva, svjetskih lidera, te bezbrojnih ''običnih'' ljudi i djece.

Samo nekoliko drugih pasmina se mogu ''pohvaliti'' podrijetlom koje seže čak u 13. stoljeće.

Tada je Toy Spaniel, kako su ih tada nazivali, bio pratilac većine aristokratskih članova društva, vrlo često prikazivan na obiteljskim portretima poznatih slikara dajući tako povjesničarima pasmine izvrsne vizualne podatke o samoj pasmini.

Svoje plemenito ime dobio je po kralju Charlesu II, ali su i kralj Charles I i Charles III bili također zaljubljenici ove pasmine, u tolikoj mjeri da su zbog zabave sa njima zanemarivali mnoge državne obaveze. Psi su imali pristup u sve službene i privatne odaje, parlament, pa čak i u crkvu. Kraljica Viktorija bila je još jedna poznata kralevska ličnost koja je favorizirala tu pasminu.

U drugoj polovini 19. stoljeća rijetki uzgajivači su ozbiljnije raditi na izlaganju i uzgoju. Počeli su se osnivati klubovi Toy Spaniela gdje su bili registrirani zajedno sa bliskim rođakom King Charles Spanielom.

Napornim dugogodišnjim radom uzgajivači u Velikoj Britaniji uspjeli su postići 1945. godine da se Cavalier King Charles Spaniel odvoji i registrira kao jedinstvena pasmina.

U Europskoj kinološkoj organizaciji ( FCI ) Cavalieri su svrstani u IX FCI grupu (kao psi za pratnju i patuljaste pasmine).

EKSTERIJER

Opći dojam: aktivan, veseo, neustrašiv, te vrlo blag i dobročudan. Temperament mu je veseo, prijateljiski, nimalo agresivan, ne naginje nervozi.

Glava je blago zaobljena, nosnice crne, gubica čvrsto zatvorena, lice dobro popunjeno ispod očiju. Oči su velike, okrugle i tamne. Uši su duge, visoko postavljene, tako da daju glavi izgled okvira. Pokriveni su dlakom koja je u Blenheima i Ruby-ja nešto oskudnija. Čeljusti su jake, a zubalo mora biti kompletno i škarasto. Vrat je osrednje dužine, blago zaobljen. Prsa srednje dubine, rebra blago zaobljena. Leđna linija ravna, butine srednje mišićave i ne prejako naglašen struk. Prednje noge paraleleno postavljene, kosti srednje jakosti, laktovi su blizu tijelu. Stražnje noge osrednje mišićavosti, paralelno postavljene, skočni zglobovi čvrsti, prsti na šapama zatvoreni, te dobro odlakane šape.

Rep postavljen tako da je u ravnini leđa, dobro odlakan i u većini slučajeva u pokretu.

preuzeto sa: http://www.lord-cavalier.com.hr/o_cavalierima.htm
Charlie - Srijeda 24.12.2003. 11:08
Subject:
Ipak pre4dlažem da se ovi širi opisi prebace u posebne topike
Strippy - Srijeda 24.12.2003. 13:22
Subject:
Super! Vidim da su spašeni i vraćeni novi postovi!! Juhuuuuuu!!!!! Smile Lol Wink Smile Very Happy Big smjesak
Anonymous - Srijeda 21.01.2004. 16:33
Subject:
Citiraj:
Kavkaski ovčar ( Kavkavskaja ovčarka )



Moćan je i velik pastirski pas teških kostiju i jakih mišića. Nevjerojatno je pokretljiv i lakonog. Ima masivnu glavu sa širokim čeonim dijelom, nešto malo uzdignutim iznad leđne linije.


Hello!

Lep pregled pasmina, sve pohvale.

Ali najnetipicnijeg kavkasca (mislim na sliku) tesko bilo pronaci. Pas sa slike vise lici na mesanca kavkasca i azijata, ali kavkaskim ovcarom moze da se nazove veoma tesko.

Takodje recenica: "Ima masivnu glavu sa širokim čeonim dijelom, nešto malo uzdignutim iznad leđne linije", - veoma cudna. (?)

Da ne bi clanovi ovog foruma ovako zamisljalji kavkasca, dole stavljam sliku jedne zenke pozeljnog za rasu tipa.

Nix - Srijeda 01.09.2004. 13:02
Subject:
DEUTSCHER JAGDTERRIER;
GERMAN HUNTIG TERRIER;
NJEMAČKI LOVNI TERIJER!

FCI-standard br.103

Porijeklo: NJemačka
UPRABA: svestrano upotrebljiv lovni radni pas, osobito za rad pod zemljom i na tragu.
RAZRED: grupa 3 TERIJERI
sekcija 1 dugonogi terijeri

Kratak povijesni pregled (smanjen): nakon 1svj. rata iz brojčano jakog foksterijer kluba izdvojilo se nekoliko aktivnih lovaca s namjerom uzgajanja izrazito lovno sposobne pamine. Tu počinje priča o današnjim njemačkim lovnim terijerima koji su nastali iz četiri crnocrvena terijera koji su pak potjecali od čistokrvnih foksterijera. Nakon višegodišnjeg uzgoja i križanja s engleskim oštrodlakim praterijerom i velškim terijerom učvrstio se izgled pasmine. 1926 god. osnovan je DEUTSCHER JAGDTERRIER CLUB e.V. te je uzgojen svestrano nadaren, oštar, sljedoglasan i vodoljubiv pas. Postojanog karaktera, sposoban za školovanje.

Opći izgled: mali, crni s paležom ili crveni, zbijeni, dobro proporcioniran lovački pas.

opseg grudi/visina u grebenu: opseg prsiju je 10 do 12 cm veći od visine u grebenu.

duljina trupa/visina u grebenu: trup je neznatno duži od visine u grebenu.

dubina grudi/visina u grebenu: otprilike 55-60% od visine u grebenu.

Narav: srčan, oštar, marljiv i ustrajan, vitalan, izrazito temperamentan, pouzdan, druželjubiv i vodljiv.

GLAVA: izdužena, nešto klinasta, NE šiljata, njuška nešto kraća nego lubanjsko-čeoni dio od zatiljne kosti do stopa.

Stražnji dio glave: lubanja plosnata, široka između ušiju, uža između očiju.

STOP: slabo izražen.

PREDNJI DIO GLAVE:

Nos: odgovara njušci, ne smije biti preuzak, premali ili rascijepljen. Crn a kos smeđih smeđ.
Njuška: čvrsta sa dubokom donjom vilicom, snažno izražene brade.
Obrazi: izraženi.
Usne: nategnuto prilježu i dobro pigmentirane.
Vilice/zubalo/zubi: zubi veliki, vilice snažne sa izrazito pravilnim i potpunim škarastim zubalom, gdje gornji sjekutići tijesno preklapaju donje. Ima 42 zuba koji okomito stoje u vilici.
Oči: tamne (bademaste), male, ovalne, dobro i duboko usađene, kapci se dobro preklapaju. Odlučnog izraza.
Uši: lagano prilegnute, preklopljene, visoko nasađene, ne izrazito male, u obliku slova V.
Vrat: snažan, ne predug, više nasađen sa naglašenim prijelazom u plećke.

TRUP:

Gornja linija: ravna
Greben: izražen
Leđa: čvrsta, ravna, ne prekratka
Slabinski dio: snažno mišićav
Sapi: snažno mišićave, ravne
Grudi: duboke, dobro zaobljenih rebara, ne preširoke, duge prsne kosti.
Donja linija: prema zdjelici u elegantnom luku, kratke napete slabine, lagano uvučen trbuh.
Rep: pravilno usađen na dugim sapima, skraćen za otprilike 1/3. Nošen više vodoravnije nego izrazito uspravno (ne smije biti savinut iza leđa.) U državama gdje je zabranjeno kupiranje može se ostaviti ne kupiran, nošen vodoravno, lagano sabljasto.

UDOVI:

Općenito: gledano sprijeda, prednje noge ravne i paralelne. gledano sa strane stoje dobro ispod tijela. odstajanje od tla do laktova je gotovo jednako onom od laktova do grebena.
Plećke: dosta nakošene i postavljene prema natrag, snažno mišićave. Dobri kutevi između plećke i nadlaktice.
Ndlaktica: duga, dobro mišićava, suha.
Laktovi: prilježu uz trup, ne uvrnuti ni izvrnuti.
Šaplje: čvrsto
Došaplje: lagano nakošeno prema naprijed, čvrstih kostiju.
Prednje šape: često šire od stražnjih, dobro zatvorenih prstiju i dosta debelih, čvrstih, otpornih i dobro pigmentiranih jagodica. Stoje paralelno u stavu i kretanju, niti uvrnute niti izvrnute.

Stražnji dio:

-stražnji udovi gledano od straga su ravni paralelni. Dobri kutevi izmedju natkoljenice i potkoljenice kao i potkoljenice i došaplja. Kosti čvrste.

Natkoljenica: duga, široka i mišićava.
Koljeno: čvrsto sa dobrim kutem izmedju natkoljenice i potkoljenice.
Potkoljenica: duga, mišićava i snažna
Skočni zglob: nisko postavljen i čvrst
Došaplje: kratko i okomito postavljeno
Šape: ovalno zaobljene sa dobro zatvorenim prstimai dosta debeleim, čvrstim, otpornim i dobro pigmentiranim mekušima. Stoje paralelno u stavu i kretanju.
Kretanje: izdašno, dobrog iskoraka i dobrog zamah, skladno, ravno i paralelno, NE NABADAJUĆE!
koža: debela, čvrsto prilježe, bez boranja.

DLAKA:

Kvaliteta dlake: ravna, gusta, tvrda, oštra ili čvrsta.
Boja: crna, tamno smeđa, melirana sa crvenožutim oštro ograničenim oznakam iznad očiju, na njušci i prsima, na nogama i na stražnjici. Svijetla i tamna maska su dopuštene.

Veličina i težina:
mužjaci: 33-40 cm i poželjne radne težine 9 do 10 kg
ženke: 33 do 40 cm i poželjne radne težine 7.5 do 8.5 kg
Nix - Petak 10.09.2004. 21:26
Subject:
evo slika samo glave Stelle (njemački lovni terijer) dok je bila mala. Cim uhvatim vremena za stavit slike na net (posto ovaj forum jedino tako sljaka Confused ) stavit cu i cijelo tijelo.


snoopy - Petak 10.09.2004. 21:51
Subject:
Nix, ako si ovdjehtio postaviti onu sliku koju simmi poslao preko PM-a, postavljam ti je ja:


Nix - Petak 10.09.2004. 21:57
Subject:
thank's. Stvarno se covjek namucis dok to prokuzis a ustvari je jako jednostavno. Lose je objasnjen postupak stavljanja slika...
sorry snoopy sto sam je i ja metnuo htio sam nakon tolko mucenja je stavit...
jos jednom thanks Very Happy
Anonymous - Ponedjeljak 15.11.2004. 23:12
Subject: Bernski planinski pas
Jel mi netko moze reci nesto o bernskom planinskom psu???[/img]
Sanja - Utorak 16.11.2004. 7:47
Subject:
Tekst i slika preuzeti sa stranice: www.dog-best.com



Veličanstven je, čudesan pas, jake građe i krepkih nogu. Pobuđuje poštovanje i čudenje.Izrazita glava je na čeonom djelu pljosnata. Stop je lagano naglašen, njuška je snažna. Oči su smeđe s živahnog pogleda. Uši su ovješene, visoko postavljene, kratke i trokutaste. Rep je dosta odlakan, nije savijen. Dlaka je mekana, glatka i duga, lagano valovita, mada ne kovrčava. Boja je sjajno crna, sa smeđim poljima na licu, iznad očiju i na donjim dijelovima nogu. Na prsima, na kraju repa i na šapama su bijele pjege. Visina - 66 do 68 cm, težina - do 40 kg. Životna dob je srednje duga, kao i kod drugih većih pasmina.Taj pas je bio teratelj domaćih životinja, a koristili su ga i za vuču mlekarskih kolica. Najviše ih je bilo južno od Berna, u kraju Durrbach, a domaćini su ga zvali Durrbachler. Godine 1900. postao je švicarski nacionalni pas, a 1908. su ga nazvali bernski planinski pas. Od tada je bio sve omiljeniji. U selima su ga koristili kao čuvara. Držali su ga i kao psa za pratnju i porodičnog psa. Izvanredno je oprezan i upozorava na sve što mu se učini sumnjivo. Jako voli decu i čuva ih ako je to potrebno. Poslušan je, ali ne i ponizan, ima dovoljno prirodne oštrine, iako ne ugrize brzo. Taj planinski pas doista nije zahtjevan, ali mu je uvek potrebno dovoljno prostora i kretanja. Može živeti vani, mada mora biti povezan s članovima porodice. Možemo ga školovati kao sportskog psa, jer postiže dobre rezultate. Miran je. Dlaci je potrebna redovita njega.
Anonymous - Nedjelja 28.11.2004. 12:47
Subject:
Joj kako su mi lijepi Njemački lovni terijeri i Bernski planinski psi Very Happy .
Anonymous - Nedjelja 28.11.2004. 14:08
Subject:
istina,stari.ovaj kavkaski ovcar na slici je stravican Eek .je..ote,di su tu sliku nasli.ko' hijena.rottweiler u stanu?naravno.90% ljudi koje znam drze rotice u stanovima ili kuci-svejedno spava vecinu vremena.cim pokusa zadominirati-treba ga udaljiti iz kuce?kakvo je to sr..e?moj je pokusao zadominirati,sa svojih sedam mjeseci,pa sam mu vrlo brzo objasnio neke stvari.sad nema pitomijeg psa Very Happy .hrvatskog ovcara fakat ne podnosim-dosadni su ko usi-ima ih dosta u susjedstvu,laju dan i noc,a kad mu se priblizis,pobjegne pod auto Jaooo .
Anonymous - Nedjelja 28.11.2004. 17:16
Subject:
Molim standarde i informacije o bordoškim dogama! Very Happy

Pozdrav Kockica
Leigh - Petak 18.03.2005. 0:50
Subject:
http://www.svijet-ljubimaca.com/forum/viewtopic.php?t=7296
evo ima tu nekaj o bodoškim dogama
Anonymous - Srijeda 30.03.2005. 0:57
Subject:
Mala ispravka kod opisa haskija.Usi ne trebaju biti prilicno odmaknute vec obrnuto razmak izmedju usiju treba biti jednak sirini jednog uha.Usi takodje trebaju biti male u obliku jednkostranicnog trougla.Sto se visine tice za zenke je visina 53 sa dozvoljenim odstupanjima od 3 cm gore ili dole a za muzijake 57 sa istim odstupanjima.
Anonymous - Subota 23.04.2005. 10:32
Subject:
zakaj niko nije napiso nešt o oštrodlakim jazekima!?( rauhhaariger dachshund )
Anonymous - Srijeda 18.05.2005. 20:49
Subject: njufaundler
kao neko kome se veoma svidja ova pasmina a ujedno i laik sto se tice nje,zamolio bih nekog malo kompetentnijeg da uvrsti i ovu pasminu u ovaj veoma dobar forum
Sanja - Petak 20.05.2005. 8:49
Subject:
Njufaundlend

( slika i tekst preuzeti sa www.dog-best.com



Velik je i snažan, uvek okretan pas, koji se lagano kreće. Dok hoda zadnji mu se dio leđa Ijulja levo i desno. Pametan je pas. Glava je snažna i široka s jako razvijenim temenom. Stop je izrazit, mada prelaz iz čeonog u nosni dio lubanje nije strm. Usne su suhe. Pogled je miran, pozoran i dobrodušan. Njufaundlend ima dugu, ravnu i gustu dlaku. Na dodir je tvrda, skoro gruba. Na ledima je često vidljiv razdjeljak. Crne je boje, dozvoljena je i zarđalo smeda. Visina mužjaka - 68 do 75 cm, težina - od 50 do 62 kg. Živi srednje dugo. Prvobitni njufaundlend je u Newfoundlandu pomagao ribarima vući mreže na kopno i bio je nešto drukčiji od sadašnjeg. Njufaundlend je srodan eskimskim psima za vuču, a u literaturi ga često spominju zajedno s labradorom. Današnja pasmina je nastala oko 1860. godine. Bila je omiljena radi dobrog karaktera, a kasnije i zbog prijatnog izgleda. Njufaundlend je prijatan porodični pas, s razvijenim porodičnim nagonom. Izvrstan je pas za decu. Ne tuče se i može živeti zajedno s malim psom. Ima uravnoteženu narav, a potreban mu je i uravnoteženi gospodar. Rado se potčinjava i po na ravi je oprezan. Laje malo, više reži, što obično Ijudima s lošim iskustvima, presedne. Nije mu potrebno puno kretanja. Vrlo rado ide u vodu ako za to ima priliku. Masna donja dlaka sprečava vodu da prodre do kože. Sklon displaziji.

Još podataka o ovoj pasmini možete vidjeti na web adresi:

http://www.kinologija.com/predstavljamorase_njufaundlendski_pas.htm
Anonymous - Petak 20.05.2005. 18:36
Subject: Mlatezer
Citiram: Visina mužjaka - od 21 do 25 cm, težina - 3 do 4 kg. Maltezer
Meni je to čudno je ja imam ženku visoku 33 cm a tešku 6 i pol kila. Uopće nije debela no po ovim mjerama to je zbilja ČUDNO. Hmm
Valentina - Petak 20.05.2005. 18:56
Subject: Re: Mlatezer
Izabela piše:
Citiram: Visina mužjaka - od 21 do 25 cm, težina - 3 do 4 kg. Maltezer
Meni je to čudno je ja imam ženku visoku 33 cm a tešku 6 i pol kila. Uopće nije debela no po ovim mjerama to je zbilja ČUDNO. Hmm


Izabela, dali tvoj maltezer ima rodovnicu? kakvi su mu roditelji?
pola pasa bez rodovnice uopće nje ni približno standardu Rolleyes
Anonymous - Petak 20.05.2005. 18:59
Subject: Tta
Ima rodovnicu! Mama joj je velika a tata kao pola nje. Tata je najtjecatelj.
Branka - Petak 06.01.2006. 14:13
Subject:
ŠVAJCARSKI BELI OVČAR

Jos krajem 19 veka bilo je normalno da se medju nemackim ovcarskim psima na izlozbama izlazu i ovcari bele boje (odprilike 1/ 3 svih nemackih ovcarskih pasa je bila pretezno ili potpuno bela. Unoseni su sasvim normalno i regularno u knjige i dobijali pedigre.
1933 godina se ispostavila sudbonosnom godinom ne samo za nemacki narod (Hitler dolazi na vlast) nego i za nemackog (belog) ovcarskog
psa. Nacisti zabranjuju belu boju (kao slucajnu gresku u genetici) i proganjaju belog psa.
Na srecu u Americi i Kanadi ljubitelji pasa to vide drugacije i nastavljaju tamo sa uzgajanjem pasa bele boje, Nemacki beli ovcarski pas, kasnije Kanadski beli ovcar
40 godina kasnije se beli ovcarski pas vraca u Evropu (Svajcarsku ) i tamo se odgaja. Iz Svajcarske potice naziv Kanadski beli ovacarski pas.. Nesto kasnije pocinje uzgoj u celoj Evropi i pas se naziva Svajcarski beli ovcarski pas, Svajcarski beli ovcar
U svoju prvobitnu postojbinu (Nemacku) rasa se vraca tek 1982 godine.

Branka - Petak 06.01.2006. 14:24
Subject:
Što se tice naravi i osobina, to je njemacki ovcar, sto znaci jak pas, inteligentan, pogodan za obuku ali tesko sklapa nova poznanstva jer je nepoverljiv prema nepoznatim ljudima. Obazriv je i dobar cuvar ali nije agresivan i veoma je privržen vlasniku , dobrocudan i pouzdan, idealan za porodicu, tolerantan cak i prema grubljem ophodjenju dece prema njemu. Ima visok prag izdrzljivosti i izvanrednu snagu nerava, voli da je u centru paznje, da lezi uz gazdine noge i stalno pokazuje naklonost. Voli da je aktivan, brzo uci komande, voli duge setnje i trcanje, igre...Sve u svemu idealan pas.

Branka - Petak 06.01.2006. 14:36
Subject:
Standard možete naći na http://www.bergerblancsuisse.com/fci_breedstandard.htm

FCI-Standard N° 347 / 18.12.2002 / GB
WHITE SWISS SHEPHERD DOG
(Weisser Schweizer Schäferhund)
(Berger Blanc Suisse)
ORIGIN : Switzerland.
DATE OF PUBLICATION OF THE ORIGINAL VALID STANDARD : 26.11.2002.
visina u grebenu : Mužijaci : 60 - 66 cm.
ženke: 55 - 61 cm.

Težina: Mužijaci : ca. 30 - 40 kg
ženke: ca. 25 - 35 kg.


Anonymous - Četvrtak 19.01.2006. 11:40
Subject:
Pozdrav !

Pregledao sam vjerojatno sve naše site-ove o kućnim ljubimcima ali nigdje nisam našao neki detaljniji text o "kleine munsterlander-u" .Znam da je to vrsta koja se koristi u lovu (krvosljednik) ali i da ga u Njemačkoj sve više drže kao kućnog psa.
Zanima me da li ih ima kod nas (ko-gdje!?) koliko se kreću cijene štenaca, karakteristike - da li su za stan, da li mogu biti sami itd. U kratko sve ono što
jednog početnika može (i mora) interesirati ako želi psa.
Da napomenem imam dva sina od 6 i 8 godina i oni jaaako žele tog psa...
Eto ako neko ima volje da mi odgovori bio bih mu zahvalan.
Anonymous - Subota 04.03.2006. 21:02
Subject:
dobila sam jednu fotkicu s interneta i zanima me zna li tko koja je to pasmina.posto ne znam s kojeg je site-a uzeta ne mogu staviti link na nju.na fotki su dva mala stenca bijele boje.ak mislite da bi mogli znati koje su pasmine,please,poslajite mi email na: nadia_c@net.hr , a ja cu vam fotku poslati u attachmentu.unaprijed hvala!
Anonymous - Srijeda 24.05.2006. 19:56
Subject:
Njemački patuljasti špic



Njemaèki špic (patuljasti) je visok do 22 cm, a teži do 3 kg. Bez obzira što pripadaju varijetetima razlièitima po velièini, srednji i mali njemaèki špic su identièni; imaju šiljaste uši, zbijeno tijelo oštrih obrisa i guste kovrèave repove. Dlaka im je gusta i oštra pa zadržava toplinu tijekom hladnih zima. Najduža dlaka je ispod vrata i na repu. Njuška je potpuno crna osim kod smeðeg špica gdje je tamno smeðe boje. Usnice i rubovi oko oèiju su kod bijelih crne, a kod smeðih pasa smeðe boje. Pojavljuju se u svim moguæim bojama, od èokoladne do bijele, kao i u njihovim kombinacijama. Dlaka je prekrasna ako se temeljito njeguje, ali nije za lijene vlasnike. To su snažna, vesela stvorenja, vrlo buèna kad najavljuju dolazak stranca, no i vrlo ljubazna kad se sa strancem sprijatelje. Uživat æe u svim obiteljskim zabavama, a dobri su suputnici za sve dobne skupine. Krzno je kod špiceva lijepo tek nakon dvije godine starosti. Potrebno ga je svaki dan èetkati i èešljati. Èetka mora biti od konjske dlake i ne smije bit plastièna. Èešljati moramo uvijek od nazad prema naprijed, tako da dlake stoje uspravno. Potrebno je nauèiti pravilnu tehniku èešljanja.



Anonymous - Petak 08.09.2006. 12:36
Subject:
Nova sam na forumu, pa šaljem 2 slikice svoje 10-godišnje kuje -njemačkog oštrodlakog ptičara. Nisam našla pod psebnim topicom Smile
Nevjerovatno pametna, brza, spretna, prešiša i hrtove i ostale pasmine u najboljim godinama. Ne razumijem od kud joj snage! Hvala bogu, nema još nikakvih problema sa zadnjim nogama, "ne klima se" još Smile . Prije sam imala muškog, ista pasmina, doživio 15.5 god, ali negdje od 9. godine se već mučio sa stražnjim dijelom Plakanje
. On nije bio "neka pamet", ali je bio duša od psa...



p.s. Molim moderatora da premjesti post, ako je na krivom mjestu Embarassed ...
selmi1 - Utorak 27.01.2009. 14:39
Subject:
Za Bernadince , muzijake je najmanja visina 70 cm a najveca 90 cm, zenke 65 - 80cm. Bernadinci mogu i da vazu do 100 kg.
Inace je sve ostalo tacno o Bernadincima sto si napisala na pocetku ovog topica Wink
Mar - Nedjelja 15.02.2009. 11:10
Subject:
Zašto niste napisali ništa o beaglovima??? Shocked Shocked

Pa onda ću ja stavit... Evil or Very Mad

Beagle- Danas je Beagle jedna od popularnijih pasmina, te su postali vrlo omiljeni obiteljski psi. Nažalost, bigli su vrlo često korišteni u svrhu medicinskog i laboratorijskog istraživanja.
Bigl je veseo, simpatičan pas, vrlo prijateljski raspoložen prema ljudima tako da nije idealan čuvar. Tvrdoglavog je karaktera pa mu je potreban dosljedan odgoj. Jako voli djecu te rado laje.
Bigl je mali pas, kompaktne i čvrste građe. Lubanja je relativno dugačka sa izraženim stopom. Uši su niže nasađene, dugačke te zaobljene pri vrhu. Njuška je četvrtaste građe. Oči su velike, tamne boje. Ramena su mišićava, a prsni koš je dubok i širok. Leđa su kratka i snažna. Prednje noge su ravne i snažnog kostura. Šape su kompaktne i okrugle. Stražnje noge su miŠićave i daju dojam snage.


Rep je visoko nasađen, nošen uspravno no ne savinut preko leđa. Rep je relativno kratak u odnosu na veličinu psa. Dlaka je kratka, gusta i priljubljena. Boja dlake je u većini slučajeva trobojna.
Ova pasmina se minimalno linja, a kratka dlaka ne zahtjeva veliku pažnju, četkanje je dovoljno. Ovaj mali lovački pas iziskuje puno aktivnog kretanja.

Bigl je pas za ljude koji žele malog, ali aktivnog ljubimca. Bigli vole lajati pa je to karakteristika koju bi vlasnici trebali prihvatiti. Uz dobro školovanje i dovoljno kretanja bigl će postati idealan obiteljski pas.

Preuzeto sa:http://www.pasoddy.com/pasmine/bigl_.php


Mar - Nedjelja 15.02.2009. 11:38
Subject:
Ni leonbergere niste stavili!!!! Evil or Very Mad Ljut Shocked

Pasmina leonberger svrstana je u II. FCI skupinu (u koju pripadaju pinčevi, šnauceri, molosi, mastifi i švicarski planinski psi). Zemlja porijekla mu je Njemačka, odnosno pasminu je utemeljio njemački uzgajivač Heinrich Essing 1846. u Leonbergu u Njemačkoj, regija Wurttemberg, križanjem njufaundlendera, bernardinca i pirinejskog mastifa.



Ova svestrana pasmina je uspješna u mnogim područjima. Leonberger se koristi za čuvanje stoke, trening poslušnosti i praćenje traga. Pasmina se također koristi u Njemačkoj za pronalaženje i spašavanje izgubljenih ljudi i ima reputaciju kao odličan pas - spasilac iz vode.

Leonberger je velik, snažan, mišićavo građen pas, proporcionalnog oblika i samosvjesnog mira kod živahnog temperamenta. Nije agresivan, iako je dobar i nepotkupljiv čuvar. Jako je privržen vlasniku, a prema strancima je nepouzdan. Može živjeti vani, ali mora imati dodir s ljudima. Dobro se slaže s drugim psima, kućnim životinjama i djecom, a instinktivno osjeća da li su posjetitelji dobronamjerni ili ne. Naročito je pogodan za čuvanje većih imanja kao što su posjedi, tvornice, vile, kao i cijele obitelji. Njegova topla i nježna osobnost čini ga izvrsnim obiteljskim psom za pratnju. Ovaj pas najbolje reagira na odmjeren odgoj u harmoničnoj okolini i izuzetno brzo shvaća što se od njega traži. On je vjeran, oprezan, otporan na vremenske prilike i pravi ljubimac djece.

Visina mužjaka iznosi izmedu 72 i 80 cm, visina ženke izmedu 65 i 75 cm. Idealna visina za mužjaka je 76 cm, a za ženku 70 cm. Leonberger ima mekanu, ali unatoč tome čvrstu dlaku srednje dužine. Boja može biti od zlatno-žute do crveno-žute, većinom s crnom maskom. Nedostatak maske je dozvoljen, ali nije poželjan. Dlaku treba redovito četkati, kako bi se odstranile odumrle dlake.

Leonbergeri brzo rastu pa im treba osigurati dobru i kvalitetnu prehranu. Također, treba pripaziti da se za vrijeme odrastanja ne naprežu previše i time opterete kosti, tetive i mišići. U tom periodu treba izbjegavati duge šetnje i hodanje po stepenicama, ali kada se fizički potpuno razviju treba im omogućiti puno istrčavanja, te mogućnost za duge šetnje, igru i trčanje bez uzice, a posebno voli vodu, odnosno plivanje.

Bolesti od kojih obolijeva ova pasmina tipične su za sve velike pasmine tj. skloni su displaziji kukova i drugim koštanim oboljenjima. Također su skloni manama očnih kapaka, a mogući su i poremećaji ponašanja. Očekivani životni vijek iznosi 8 - 9 godina.

Što se odgoja tiče, važno je znati da psi različito usvajaju naredbe i učenje, neki brže, neki sporije. Ovo se objašnjava Pavlovljevom teorijom o tipovima više živčane aktivnosti u pasa. Na osnovi tih razlika, psi se dijele u četiri osnovna tipa: uzbudljiv ili nervozan, uravnoteženo živahan, uravnoteženo miran, loš ili apatičan. Od najveće je važnosti pri radu sa psom uspostaviti pravilan harmoničan odnos. Odnos se mora bazirati na potpunom povjerenju psa u svog vlasnika i izazivati želju za kontaktom i komunikacijom s vlasnikom.

Korisne informacije o odgoju šteneta i učenju pravila ponašanja možete pročitati na sljedećim linkovima:
http://www.pet-centar.hr/content/view/1786/70/
http://www.pet-centar.hr/content/view/1497/70/

Još više pogledajte na mojoj temi leonberger. Evo link http://www.svijet-ljubimaca.com/forum/viewtopic.php?t=22150

Preuzeto sa:http://www.pet-centar.hr/content/view/3360/70/




I evo štenci



Slike su preuzete sa neta.
Jana 10 - Nedjelja 07.03.2010. 10:18
Subject:
Sanja piše:


Dalmatinski pas

Matična zemlja: Hrvatska
Podrijetlo: Takvih pasa je bilo u starom Egiptu, odakle je preko Grčke došao u Dalmaciju i tu se zadržao. Najstarije ime ove pasmine je dubrovački gonič, dok je kasnije selekcioniran i školovan kao dalmatinski ptičar. Naši su ga pomorci proširili po svim državama s kojima je Dubrovačka republika imala trgovačke veze. Poznato je da je iz Francuske, gdje su ga zvali galski pas, došao u Englesku. Tu se uzgoj proširio i pas je dobio standard pod imenom "dalmatian dog" kao pas za pratnju, jer su Englezi kao pomorski narod znali da takvih psa ima u našoj Dalmaciji. U novije vrijeme pronađen je opis te pasmine u arhivi u Đakovu, zatim lik tog psa na nekoliko grbova, a posebno je spomenut u našoj najstarijoj sistematici autohtonih pasa iu 1822. u Zadru.
Opis: Mišićav i skladan pas; visok je od 55 do 60 cm (50 do 55 ženke), težak je oko 25 kg. Glava je dobre duljine; gubica snažna; stop umanjen; njuška crna ili smeđa (prema boji oznaka). Oči su okrugle crne ili smeđe, sjajne, inteligentnog izraza; uši tanke, priljubljene uz glavu; rep snažan pri korjenu, stanjuje se prema vrhu a nošen je lagano svinut u vis; dlaka je kratka, tvrda, gusta, sjajna. Temeljna boja je uvijek posve bijela, s crnim ili jatrenim mrljama, veličine 2 do 3 cm. Što više mrlja, to je cjenjeniji, ali mrlje ne smiju biti spojene ili tvoriti plohe.
Narav: Blag, vijeran, samostalan ali lako odgojiv, osjetljiv. Potrebno mu je društvo čovjeka, inače postaje melankoličan. Rado se igra s djecom. Posjeduje dobro pamćenje pa se godinama sjeća nepravedno primljenih ukora.
Korištenje: U srednjem vijeku se koristio kao gonič. U 19. st. postao je najprije pas ptičar, a kasnije “pas za šetnje”, jer je upravo nevjerojatnom upornošću slijedio svog gospodara, bilo da je hodao, jahao ili se vozio u kočiji. S vremenom je postao kućni pas i pas čuvar. Čist je, uredan, izbjegava mlake, voli se kupati i prati.
Hrana: Dnevno treba 300 do 350 g mesa, 200 g riže i kuhanog povrća. Ne voli konzerviranu hranu. Da se ne bi udebljao treba ga voditi u duge šetnje.


Ovo je odlično,napisala si :Ne voli konzerviranu hranu.
Moj to obozava,to je verovetno drugačije od psa do psa.Naravno,više voli kad mu se nešto skuva(piletina ili govedina).
Majaa - Četvrtak 05.08.2010. 19:24
Subject:
Sanja piše:
Slike i tekst Preuzet sa web stranice cro-dogs

Argentinski pas ( Dogo argentino )



Ne može zatajiti srodstvo s njemačkom dogom. Istovremeno taj veliki argentinski pas izgleda poput povećanog i grubog bul terijera. Kupirane uši stoje uspravno ili su malo nagnute. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvoljka. Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bijele boje, dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Visina - 55 do 65 cm, težina - 35 do 45 kg. O životnoj dobi nema podataka. Prve tri argentinske doge došle su u Evropu 1968. godine i još uvijek su rijetka pasmina. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost. Neosjetljive su na bolesti. U lovu ima posebno opasnu tehniku ugriza - grize od ispod. Osjetljiva je na oštre zapovijedi i kazne. Treba je odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje. Po prirodi je dobrodušna, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiva je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjerna svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasa


Kratkodlaki vajmarski ptičar ( Weimaraner;kurzhaar )




Srednje je velik, lijepo oblikovan i žilav lovački pas vrlo zamjetljive boje krzna. Kratkodlaki i dugodlaki vajmarski ptičar razlikuju se samo po dlaci i zato preporučujem da pročitate opise oba psa. Glava je masivna, s dugim nosnim dijelom. Kod ženki je nježnija nego kod mužjaka. Gubica je skoro okrugla. Usnice su boje mesa, njuška tamnija koja prelazi u sivkastu. Oči su kod mladunčadi plavkaste, a kasnije postanu svjetle do boje jantara. Uši su široke i prilično duge. Dlaka je kratka i čvrsta, glatka i priljubljena. Poddlake ima malo ili je uopće nema. Boja: srebrna, srnasto ili mišje siva, moguće su i nijanse. Visina - od 59 do 70 cm, težina - od 23 do 28 kg.Kratkodlakog vajmarskog ptičara su nekada uzgajali skoro isključivo u Thurengenu. Odličan je tragač, koristan i za traženje pogođene divljači. Sadašnje ime nastalo je u zadnjoj trećini XIX. stoljeća. Pasmina ga je dobila po velikom knezu Karlu Augustu Weimarskom (1757-1828.), koji je lovio s kratkodlakim, svijetlim psima, moguće i sivim. Prvo društvo za uzgoj čistokrvnih kratkodlakih vajmarskih ptičara srebrno sive boje bilo je utemeljeno 1897. godine.Vodljiv je, ima izrazito razvijen lovački nagon, temperamentan je i primjeren za život u obitelji. Dobro se osjeća u kući, ima razvijen i obrambeni nagon. To ne smijemo razumijeti pogrešno - iako može živjeti u kući, uz obitelj, kratkodlaki vajmarski ptičar nije obiteljski, već lovački pas. Za uzgoj se koriste samo psi koji završe određene lovačke radne ispite i ispit za obrambeni rad.


Dugodlaki vajmarski ptičar ( Weimaraner,langhaar )



Pročitajte opis kratkodlakog vajmarskog ptičara. Vrat je bez podvoljka, mišićav, skoro okrugao. Prsa su jaka, mada ne preširoka. Duga leđa su karakteristična. Rep je kod kratkodlakih kupiran na polovicu, a kod dugodlakih su odstranjena samo dva ili tri kralješka. Kod svih načina kretanja korak je dug, u galopu radi duge skokove, u kasu se ljulja. Dlaka je mekana i duga, s poddlakom ili bez nje. Može biti glatka ili valovita, Duža je na stražnjoj strani prednjih udova, a na zadnjim su udovima hlače. Na repu je zastavica. Dlaka se potpuno razvije tek nakon dvije godine. Visina mužjaka - od 62 do 67, ženke - od 59 do 63. Vajmarski ptičar je posebnost među ptičarima, ne samo zbog neuobičajene boje, već i zato jer je hubertoidnog tipa, a to je sličnost s bloodhoundom. Izgledom ga možemo lako uspoređivati s još nekim pasminama goniča ili s hanoverskim krvosljednikom. Njegova ljepota je "kriva" što je u Americi to isključivo pas pratilac. Uzgajaju ga samo radi ljepote, dok je u Europi gotovo svaki vajmarski ptičar lovački pas. Njegov posao u lovu je posao nakon odstrijela. Odličan je tragač na krvnom tragu. Nepogrešivo markira i radi i u vodi. Tamanitelj je glodavaca i prilično je oštar prema ljudima. Prema članovima svog "čopora" je nenasrtljiv. Njegove radne sposobnosti i sposobnost učenja su velike. Dugodlakog vajmarskog ptičara nije dozvoljeno križati s kratkodlakim. Jako je izdržljiv i otporan. Doživi starost oko 10 godina.


Šar-pej ( Shar-pei )



Tko ga jednom vidi zapamti ga zauvijek. Pas ima opuštenu, vrlo naboranu kožu na glavi i to posebno mužjak. Nakon osmog mjeseca koža se malo napne. Nije dobro ako ima previše bora. Na glavi je debela gubica, oči su malene i skoro sakrivene u kožnoj bori, čeono koljeno je neizraženo. Šar pej podsjeća na morža bez brkova. Uši su kratke i trokutaste, jezik plavo crne ili plavo crvene boje. Može imati kratak rep (kao da je kupiran), srednje dug ili savijen. Dlaka je strunasta ili četkasta, priljubljena ili strši, duga 2,5 cm. Uvijek je jednobojan. Visina od 45 do 50 cm, težina do 24 kg. Životno doba je nepoznato.U Guinnessovoj knjizi rekorda 1977. godine je Šar Pej opisan kao najrjeđi pas na svijetu. Pasminu su sačuvala dva uzgajača, jedan iz Hong Konga i drugi iz Amerike. Godine 1978. u Americi je bilo već 100 Šar Peja. Broj pasa se poslije povećao tako da su se otvorili i klubovi te pasmine. Šar Pej je bio poznat kao kineski borbeni pas. Uzgajan je za borbe pasa pa zato ima kratke uši, krzno s otpornom dlakom i nazad okrenute očnjake. Za borbe su ga odgajali još od rane mladosti. Po prirodi je uravnotežen, suzdržan i nepouzdan, kao i njegov dugodlaki daljnji rođak čau-čau. Prema članovima svojeg čopora je Ijubazan i susretljiv.Ostavlja žalostan dojam, drži se ozbiljno iako je veseo i uvijek spreman na igru ako se s njim dobro postupa. Veoma je čist i skoro bez našeg truda postane sobno čist. Dobar je čuvar. Crne je do smeđe sive boje, zastrašujućeg izgleda. Može biti smeđe ili boje crne.


Dali mozete da mi pomognete ,,dobila sam na poklon stene i mislim da je vajmarski pticar ..evo ja cu da stavim sliku pa ako mozete pomozite mi


CUTA - Subota 23.07.2011. 22:02
Subject:
pozz svim ljubiteljima pasa
imam jedno pitanje pa nadam se da cete mi pomoci
moja djevojka dobila jedno stene i meni kaze da jer stene njemackog buldoga, e sad sam trazio po netu i niam mogao naci tiu rasu Smile
e sad da pitam jel postoji ta rasa
a mozda je i moguce da je ona pomijesala zemlje i umjesto engleski utuvila u glavi njemacki Very Happy
HVALA UNAPRIJED Very Happy
goya - Nedjelja 24.07.2011. 0:44
Subject:
@CUTA - postavite na forum fotku tog šteneta da eventualno bolji poznavatelji buldoga pokušaju otkriti njegovu pasminsku pripadnost ili da li je uopće riječ o buldog primjerku ?
Koliko je meni poznato njemački buldog kao pasmina se više nigdje ne spominje u aktivnom kinološkom svijetu , preciznije, čak više ni fizički ne postoji jer je izumrla vrsta ?
Isaura Nika - Petak 27.01.2012. 22:08
Subject:
izostavili ste cane corso!! Confused
Vrijeme: (CET) Zagreb, Rome, Paris
Powered by phpBB 2.0 .0.19 © 2001 phpBB Group